BRČKO/B.POSAVINA - KRONOLGIJA ZBIVANJA I OPĆI PODACI

ZAGREB, 6. svibnja (Hina) - Brčko je okupirano 30. travnja 1992. godine. U zoru, u 4.45 sati srpska vojska dignula je u zrak cestovni i željeznički most preko Save, te blokirala sve prilaze gradu. Hrvatsko i muslimansko pučanstvo masovno je prognano, a snage HVO i tadašnje Teritorijalne obrane BiH učvrstile su crte obrane po pregrađima Kožara, Rijeka, Brod i drugim. No, pod snažnom srpskom ofenzivom povukli su se južnije na crtu u razinu Dizdaruše, da bi u proljeće 1993. bili potisnuti još južnije, na današnje crte obrane. HVO potpomognut jedinicama Armije BiH u rujnu 1992. godine izvršio je proboj na zapadni dio općine, oslobodivši pri tome sela Marković Polje, Gorice i dio Krepšića zapadno od Brčkog. Pod snažnom srpskom ofenzivom dva dana potom morali su se povući na početne položaje. Ni drugi pokušaj oslobađanja tih područja, potkraj listopada iste godine, nije bio uspješan. U silovitom protuudaru srpske su snage natjerale postrojbe HVO na povlačenje nekoliko kilometara južnije (Poljaci - Ulović), gdje se i danas nalaze. Procjene vojnih analitičara objavljene u tisku o sadašnjem odnosu snaga su različite, od onih da su Srbi na tom području smjestili tri pojačana korpusa vojske (oko 30 tisuća vojnika) do podataka o oko 70 pa i više tisuća srpskih vojnika. Uz druge, Srbi ondje, navodno, imaju više od 25 pješačkih brigada te snažnu opremu: 50 tenkova, 100 oklopnih transportera, 200 teških topova, tridesetak višecjevnih raketnih bacača većeg kalibra i rakete zemlja-zemlja. Prema tim procjenama bosanskohercegovačke snage imaju brojčanu prednost u ljudstvu, ali tehnički znatno zaostaju. Tzv. srpski koridor,uzak pojas od dvadesetak kilometara koji spaja Srbiju i okupirana područja BiH na istoku s okupiranim dijelovima BiH i Hrvatske na zapadu, najuži je na dijelovima općina Orašje i Brčko. Od sjevernih linija slobodnog područja grad Brčko je udaljen nešto više od četiri kilometra, dok je širina koridora na oraško-brčanskom dijelu oko osam kilometara. Ondje, pak, glavna cesta prilazi liniji obrane na manje od jednog kilometra pa se promet može ugroziti i pješačkim oružjem. U tom slučaju Srbi koriste obližnje putove. S južne strane koridora, uglavnom su jedinice Armije BiH (tuzlanski korpusi) i jedna brigada HVO-a, čija je zona odgovornosti najviše napadano područje u posljednjoj srpskoj ofenzivi. Također, u Orašju, sa sjeverne strane, smješteno je nekoliko HVO brigada koje su se povukle iz okupiranih gradova Bosanske Posavine. Najsnažniju ofenzivu od vremena osvajanja koridora, Srbi su vodili od 11. do 24. travnja ove godine. Na samo Boderište, selo s južne strane koridora u zoni odgovornosti 108. HVO pješačke brigade, ispalili su oko 20 tisuća teških topničkih projektila, i na tu točku obrane izveli 20 silovitih pješačkih napada. Prije toga slobodno područje Brčkog jače je napadnuto posljednji put u srpnju 1993. godine. Prema posljednjem popisu u općini Brčko živjelo je više od 87 tisuća stanovnika od kojih 25,4 posto Hrvata 44,4 Muslimana, 20,8 posto Srba i 9,5 posto ostalih. Od 51 općinskog naselja 26 ih je s hrvatskom većinom, a od ukupno gotovo 500 četvornih kilometara općinskog zemljišta, Hrvati su katastarski vlasnici 44,4 posto. Srpski koridor prolazi kroz deset brčanskih hrvatskih naselja, dok ih je 16 preostalih slobodno. Na okupiranom dijelu općine Brčko nalaze se samo tri naselja koja su prije rata imala srpsku većinu (Potočari, Brezik Donji i Grbavica). U općini Orašje je po popisu iz 1991. živjelo više od 28 tisuća stanovnika od kojih 75,3 posto Hrvata, 15 posto Srba te Muslimana 6,7 posto i ostalih 3 posto. Gotovo sva naselja s hrvatskom većinom su obranjena. No, od prostora osam posavskih općina (Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Gradačac, Modriča, Odžak, Orašje te sjevernih dijelova općine Doboj) ni jedna nije potpuno slobodna. Ukupna površina osam općina je više od dvije i pol tisuće četvornih kilometara, sa 361.100 stanovnika (128,7 tisuća Hrvata, 104,8 tisuća Muslimana, 100,3 tisuća Srba). Inače, prema teritorijalnom prijedlogu Vance-Owenova plana hrvatska provincija Bosanska posavina bi obuhvaćala 2103 četvorna kilometra, u kojoj bi živjelo 142,4 tisuće Hrvata (56 posto) 47,3 tisuća Muslimana (18 posto), 41 tisuća Srba (16 posto) i 23,5 tisuća ostalih (9 posto). U toj bi jedinici, kako pokazuju podaci Ureda HVO Orašje, 83 posto zemljišta katastarski pripadalo Hrvatima i Muslimanima. Posavina je za srpskih napada i okupacije pretrpjela golema stradanja: prema podacima HVO-a objavljenim prije godinu dana, za okupacije Posavine poginulo je 2446 branitelja i više od 1500 civila, ostalo je 2600 siročadi. Također, osam tisuća osoba je ranjeno od kojih je ostalo 500 invalida. Prema istom izvoru iz Posavine je protjerano oko 120 tisuća stanovnika. Podaci Vrhbosanske nadbiskupije govore da je od 46 katoličkih župa na području sjeverne Bosne s 160.010 vjernika, tek sedam župa koje nisu (potpuno) okupirane. U njima je prije živjelo 44.104 vjernika, koji su, međutim, zbog "stalne paljbe" većim dijelom napustili svoje domove. Potpuno je uništeno više desetaka sela i nekoliko gradova, srušeno ili oštećeno 25 crkava, razoreno pedesetak tvornica, srušena četiri mosta, uništen bogat stočni fond. U Bosanskoj su posavini i dvije rafinerije nafte, u Modriči i Bosanskom Brodu, obje na okupiranom području. (Hina) li vkn 061903 MET may 94 06HHMM MET may 94