SERVIS POSEBNIH NASLOVA RUSIJA-KULTURA

Nadnaslov:Teatar Taganjka 30. godišnjicu obilježava raspadom Naslov: Teška sudbina Taganjke Podnaslov:Slavni moskovski teatar - što ga je osnovao čuveni redatelj Jurij Ljubimov obnavljajući teatarski pokret 20-ih godina i "izazivajući" sovjetsku cenzuru, a proslavio glumac šansonijer Vladimir Visocki, i danas idol Rusa - obilježio je ovih dana 30 godina svog osnutka u tužnoj atmosferi raspada trupe. Podijeljen na dvije suprotstavljene trupe, okupljene za ovu prigodu, teatar je obilježio godišnjicu, no mnogi se pitaju koliko će zapravo još poživjeti. MOSKVA (AFP) - Moskovski teatar Taganjka, kojeg je proslavio glumac šansonjer Vladimir Visocki, idol Rusa i danas, više od deset godina nakon svoje smrti, upravo je proslavio 30 godina u tužnoj atmosferi zbog raspada trupe. Sam osnivač, čuveni kazališni redatelj Jurij Ljubimov, trenutno u inozemstvu, odbio je doći na proslavu događaja u subotu, smatrajući da je njegov teatar izgubio razdvajanjem trupe koje je nastupilo prije godinu dana s početkom financijskih teškoća. Osnivajući teatar, građevinu suvremenog stila od opeke koja zauzima ugao velikog povijesnog trga Taganjka, na jugoistoku Moskve, Jurij Ljubimov obnovio je teatarski pokret dvadesetih godina i to s autorima kao što su Meyerhold ili Majakovski. Ubrzo osvaja široku intelektualnu publiku koja se poistovjećuje s njegovim "izazivanjem" sovjetske cenzure. Ime Visockog, poznatog na Zapadu kao šansonjer, omiljenog glumca Taganjke, još uvijek je ispisano velikim slovima na gornjem dijelu pročelja zgrade. Nikolaj Gubenko, jedan od dvojice direktora proizašlih iz podjele trupe početkom 1993. godine (drugi je Ljubimov), voli reći za teatar da je "odraz svih slabih točaka ruskog društva". Teška sudbina Taganjke usko je povezana s onom njezinih direktora, koji su se nizali posljednjih deset godina. Juriju Ljubimovu, prvom direktoru kazališta, u nemilosti sovjetskih vlasti, oduzeto je državljanstvo 1984. godine te je bio prisiljen na egzil. Zamjenjuje ga jedan od njegovih sljedbenika, Anatolij Efros, koju unosi malo klasicizma u postave predstava (Čehov, Moliere) kako bi ga prihvatila cenzura. Međunaslov: Koliko će dugo još poživjeti? Nakon iznenadne smrti Efrosa, 1987. godine, glumci Taganjke izabiru među svojim redovima Nikolaja Gubenka za nasljednika. Ovaj posljednji međutim tvrdi kako je spreman vratiti Ljubimovu "mjesto koje mu pripada čim se ovaj bude mogao vratiti". Učinit će to 1989. godine, preuzimajući mjesto ministra kulture. Ljubimov, rehabilitiran, preuzima Taganjku sve do izbijanja krize između njih dvojice 1992. godine, nakon raspada SSSR-a. Ljubimova trupa optužuje da želi privatizirati Taganjku. "Nikada nisam želio privatizirati taj teatar, sve je izmislio Gubenko", kazao je on. Gubenko, vrativši se u međuvremenu u kazalište, izjavljuje pak "kako nastoji spasiti trupu". No, kohezija glumaca ne odoljeva, te se 1993. godine ustanova dijeli na bivšu Taganjku i "Prijateljstvo glumaca Taganjke". Obje trupe okupljene u naelektriziranoj atmosferi proslavile su obljetnicu postavom kazališnog komada "Živ", spisatelja Borisa Možaeva, koji je 1968. godine zabranila cenzura. Živ je još uvijek i teatar, ali se u kulturnim krugovima pitaju koliko dugo će živjeti. (Hina) bnš br 021202 MET may 94 02HHMM MET may 94