SERVIS POSEBNIH NASLOVA

Nadnaslov: Festivalom "Manchester: grad teatra" želi se promijeniti image tmurnog i kišovitog grada Naslov: Manchester se opredijelio za kazalište Podnaslov: Kako bi zaboravio svoje dvije uzastopne neuspješne kandidature za organizaciju Olimpijskih igara, grad Manchester odlučio je od 1994. napraviti godinu teatra. Piše: Henry BOUVIER, AFP MANCHESTER - Kako bi zaboravio svoje dvije uzastopne neuspješne kandidature za organizaciju Olimpijskih igara, grad Manchester odlučio je od 1994. napraviti godinu teatra. Pozivajući svjetski priznate redatelje kao što su Peter Brooke ili Yukio Ninagawa, festivalom "Manchester: grad teatra", koji se proteže kroz čitavu godinu, nastoji se promijeniti image te aglomeracije od 2,5 milijuna stanovnika i od njega stvoriti "jedan od velikih europskih međunarodnih gradova". "Moramo imati zvijezde, to je ključ onoga što će o Manchesteru misliti ostatak svijeta", objašnjava Christopher Barron, direktor festivala. Nesretne kandidature za organizaciju Olimpijskih igara već su pomogle u pripremi terena za povoljniji image Manchestera u inozemstvu, gdje se na njega gleda kao na tmurni i grad u kojem vječno kiši. One, naravno, nisu uspjele promijeniti podneblje ali su zaslužne za ujedinjenje lokalnih vlastiju i njihov zajednički rad. "Manchester: grad teatra" je, dakle, djelomice operacija javnosti, ali njegovi organizatori žele mu osigurati i izvjesnu dugotrajnost. Kolijevka industrijske revolucije, mjesto susreta Rolls i Roycea, Manchester doista ima najveći broj kazališta u Velikoj Britaniji nakon Londona, sa sedam velikih dvorana, koje mogu primiti gostujuće trupe, i još 45 drugih manjih dvorana za priredbe. Godine 1993. prodano je 1,8 milijuna ulaznica što predstavlja dvije trećine pučanstva te regije a, kad je sezona u punom jeku, ponuda prelazi 28.000 sjedala za jedno veče. To predstavlja godišnji brutto-promet od 24 milijuna funti (36 milijuna dolara). Daleko smo od 350 milijuna funti brutto-prometa kulturnih industrija u regiji, ali istina je da se veliki dio duguje prisustvu producentskih centara BBC-a i privatnog televizijskog kanala Granada. U kazalištu radi 2.200 osoba, a većina novih radnih mjesta u posljednjih 15 godina osnovano je u sektoru kulture, kaže Kath Robinson, jedna od odgovornih za festival. "Više osoba radi u tom sektoru nego u proizvodnji pamuka koji je obogatio Manchester u 19. stoljeću. Istina je da industrija pamuka više uopće ne postoji", šali se David Plowright, bivši direktor Granade, začetnika čitave operacije. Međunaslov: Od najuglednijih do manje uglednih kazališta Jedno od najuglednijih kazališta u gradu pomiruje dvije tradicije - Royal Exchange Theatre koji je zauzeo prostore bivšeg Cotton Exchange, gdje je skoro 9.000 osoba pregovaralo o svjetskom tečaju pamuka u vrijeme zamaha te industrije. Cijene s posljednje seanse još uvijek su izvješene, ali je u unutrašnjosti izgrađena viseća dvorana sa 700 mjesta sedamdesetih godina. Royal Exchange predstavlja "intelektualni vrhunac" teatra u Manchesteru i ima nacionalnu reputaciju. Druge su se dvorane opredijelile za popularniju politiku, kao Coliseum d'Oldham, u radničkom predgrađu, koji postavlja na scenu mjuzikle ali i "ozbiljne" kazališne komade. Ako nakon svih napora koje je uložio grad neki njegovi stanovnici ostanu imuni na kazalište, moći će se, usprkos svemu, utješiti sportom: Manchester je veliki favorit za Igre Commonwealtha 2002. godine. (Hina) bnš 040218 MET apr 94