SERVIS POSEBNIH NASLOVA ITALIJA-FILM

Nadnaslov:Nakon odlaska velikih imena, talijanski film u potrazi za novim poletom Naslov: Kako i kada do preporoda talijanskog filma? Podnaslov:Nakon velike epohe Fellinija, Rossellinija i Viscontija, talijanski film zapao je u duboku krizu iz koje veoma teško pronalazi izlaz. Uz ostarjelog Antonionija te nekoliko filmaša 'preko oceana', novim nadama talijanskog filma, od kojih će se neki naći i u Cannesu, preostaje pokušaj da udahnu novi polet osiromašenom talijanskom filmu, posvemašnje ugroženom američkim sindromom. Piše: Jean-Louis de la VAISSIERE, AFP RIM - Talijanski film, čija se četiri predstavnika nalazi u službenom programu ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu, u krizi je i u potrazi je za novim poletom nakon velike epohe Fellinija, Rossellinija i Viscontija. Od četiri redatelja odabrana za službeni program najpoznatiji je intelektualac Nanni Moretti čiji film "Caro Diario" predstavlja ironični pogled na suvremenu Italiju. Giuseppe Tornatore ("Čista formalnost") talentirani je sineast nove generacije, čuven po šarmantnom filmu "Cinema Paradiso", i jedna je od nada, zajedno s Gabrielle Salvatoresom, Gianni Amelijem, Francescom Archibugi i Marcom Risijem, sedme umjetnosti koja je posljednjih nekoliko desetljeća proizvela prilično dosadna djela. Mario Brenta, suradnik Ermanna Olmija, te Aurelio Grimaldi, koji će obojica debitirati na Croisetti s filmovima "Barnaba s planina" i "Puttane", nisu poznati u inozemstvu. Talijanski film osiromašen je bez Federica Fellinija, preminulog 31. listopada. Posljednji od divova jest Michelangelo Antonioni, bolestan 81-godišnjak. Nekoliko filmaša talijanskog podrijetla nalazi se s one strane Atlantika, kao Bernardo Bertolucci i Martin Scorsese, koji je uzeo američko državljanstvo. Međunaslov: Propadanje Cicecitte i kriza produkcije Upravo od tog američkog sindroma boluje siromašni talijanski film kojemu više nedostaje sredstava nego talenata. Sedamdeset posto prihoda ostvaruje se od američkih filmova. U inozemstvu talijanski se filmovi više ne prodaju; u Francuskoj predstavljaju tek jedan posto tržišta. Mlade, koji čine većinu gledatelja u zamračenim dvoranama, formirao je mali ekran ponajviše prema američkom modelu i radije će otići pogledati filmove kao "Jurski park" ili "Cliffhanger" koje najviše nudi 15 glavnih distributera s poluotoka. Od 127 filmova realiziranih 1992. godine u Italiji samo 66 prikazivano je u talijanskim kino-dvoranama. Ali propadanje Cinecitte znači i krizu produkcije. Financiranje je rijeđe, banke ulažu u državnu televiziju RAI ili grupaciju za komunikacije Fininvest Silvia Berlusconija. Producenti i redatelji polažu svoje nade u novi zakon izglasan u veljači kojim se predviđa selektivna podrška države nekim filmovima od "nacionalnog kulturnog interesa", ali zakon neće sam moći riješiti krizu. (Hina) bnš br 010206 MET may 94 01HHMM MET may 94