SERVIS POSEBNIH NASLOVA SAD-NUKLENERGIJA

Nadnaslov: Je li opadanje američke nuklearne proizvodnje neizbježno? Naslov: Petnaest godina nakon nesreće u Three Mile Islandu Podnaslov: Petnaest godina nakon nesreće u nuklearnoj centrali, 21% struje proizvedene u SAD nuklearnog je podrijetla, dva puta više nego 1979. godine, ali taj bi se omjer mogao smanjiti. NEW YORK (AFP) - Petnaest godina nakon nesreće u nuklearnoj centrali u Three Mile Islandu (Pennsylvania), 21% struje proizvedene u SAD nuklearnog je podrijetla, dva puta više nego 1979. godine, ali taj će se omjer smanjiti, prema podacima Instituta za nuklearnu energiju (IEN). Prijevremena zatvaranja reaktora, izazvana previsokim troškovima potrebnim za održavanje sigurnosti postrojenja, povećala su se posljednjih godina i opadanje američke nuklearne proizvodnje neizbježno je, tvrdi Michael Marriot, predstavnik za novinstvo ekološkog udruženja Nuklearne informacije. Godine 1979, 28. ožujka, nakon kvara sustava za hlađenje u primarnom krugu reaktora broj 2 centrale Three Mile Island (TMI) dio jezgre reaktora otopio se i radioaktivni plinovi su iscurili, a da pri tom nije bilo žrtava. Žestoki protivnici nuklearne energije tada su došli na svoje i predvidjeli brzi kraj tog oblika energije u SAD. U stvari sve je teklo puno sporije. Izgradnja novih centrala nije prekinuta a 50 nuklearnih reaktora (na ukupno 108 u pogonu 1994. godine) sagrađeno je poslije nesreće u Three Mile Islandu. Komisija za sigurnost osnovana nakon nesreće postavila je nova i skupa pravila sigurnosti nuklearnim postrojenjima no njezin rad nije usporio program izgradnje novih centrala jer su povlačenja narudžbi započela već 1974. godine, ocjenjuje IEN. Od 1950. do 1970. godine potražnja za strujom rasla je godišnje od 7 do 8%. Nakon naftnog šoka iz 1973, godišnje povećanje palo je prosječno na 2 ili 3%, što je smjesta izazvalo povlačenje brojnih narudži centralama, bile one atomske ili radile na ugljen ili naftu. Tako su puštanja u pogon reaktora spala na četiri 1977. godine i tri 1978. godine, nakon dvanaest 1973. i četrnaest 1974. godine. Popela su se na sedam godišnje 1984, 1985. i 1986. godine. Trenutno je u izgradnji pet reaktora u SAD. Nesreća u Three Mile Island potaknula je oko dvanaest istraga javnog zdravlja različitih organizama koji su pokazali da nije bilo povećanja broja oboljelih od raka u blizini te centrale. Ta nesreća je paradoksalno omogućila da se nuklearna proizvodnja prikaže u ljepšem svjetlu, poboljša sigurnost i poveća proizvodnja američkih centrala, prema IEN. Međunaslov: Nepovoljan image nuklearne energije u SAD Usprkos tome, i možda zbog katastrofe u Černobilu kad je smrtno stradala 31 osoba a nekoliko tisuća ih je ozračeno 1986. godine, image nuklearne energije nije povoljan u SAD. Prema IEN, jedno ispitivanje provedeno 1993. godine pokazuje da 78% Amerikanaca smatra kako SAD moraju sačuvati mogućnost izgradnje novih nuklearnih centrala. No, po riječima Marriota, na pitanje koje se svake godine, od 1980, postavlja tisući Amerikanaca: "Želite li da se izgrade nove nuklearne centrale u SAD?", godine 1980. odgovorilo je negativno 50% ispitanika a 65% 1993. godine. U ovom trenutku, prema Steveu Unglesbeeu, predstavniku za novinstvo IEN-a, male plinske centrale imaju naklonost proizvođača struje, ali bi nuklearna energija mogla ponovno imati prednost godine 2000. To mišljenje ne dijeli Marriot, za kojega nuklearna energija nema budućnosti u SAD, osim ako industrija "uspije riješiti problem otpada". (Hina) bnš bnš 010703 MET apr 94 010703 MET apr 94