IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 18. ožujka (Hina) - VJESNNIK: JEZIK BRŽI OD PAMETI Aleksandar Milošević osvrće se na izjavu Vitalija Čurkina danoj u Beogradu nakon razgovora s Karadžićem i Martićem, a u kojoj kaže kako "on ne smatra da je tzv. krajina integralni dio Republike Hrvatske, nego da on posreduje u pregovorima između pobunjenih Srba i hrvatskih vlasti sa željom da se prekinu borbe". Uz napomenu da bi si takvu nespretnost jedva "mogao dopustiti neki niži službenik veleposlanstva u Donjoj Bananiji, ili negdje drugdje Bogu za leđima", novinar ističe kako se o nekim činjenicama uvijek mora imati jasno stajalište i da se one ne mogu zaobići. Upozorava da je Hrvatska priznata od Ujedinjenih naroda u granicama koje je imala u sastavu bivše Jugoslavije i piše: "To priznanje, te međunarodne granice, obvezuju i Rusiju. (...) Solistički 'izleti', poput ovog Čurkinova, mogu samo produbiti nepovjerenje i sumnje koje u dijelu javnosti, ne samo u Hrvatskoj, postoje oko ruskog angažiranja na ovim prostorima". Dodaje kako Hrvatska pozdravlja i podupire svačiji napor za iznalaženje mira i upozorava kako "nikakve verbalne 'eskapade', makar one dolazile od Vitalija Čurkina, neće ovdje biti prihvaćene s odobravanjem. To mora biti jasno i Čurkinu i njegovim beogradskim sugovornicima", zaključuje Aleksandar Milošević. VEČERNJI LIST - AMERIKA I TRI KLJUČNA PITANJA Branko Tuđen pred potpisivanje u Washingtonu upozorava na tri pitanja koja se u političkim krugovima javljaju. Kao prvo iznosi pitanje "u kojoj mjeri će nas Washington poduprijeti" odnosno hoće li Hrvatska održati tempo i ocjenjuje da u to "računajući s Tuđmanovim političkim osjećajem ne bi trebalo dvojiti". Što je navelo američku upravu na tako nagli zaokret svoje politike prema području bivše Jugoslavije, Tuđen navodi kao slijedeće pitanje i piše: "Analitičari su jednoglasni da je razlog Rusija i moguće posljedice Jeljcinova pada. Za mnoge ovdašnje promatrače Jeljcinova era je već prošla". Upozorava kako će Rusija, ukoliko Zapad dopusti promjene granica država bivše Jugoslavije, "imati slobodne ruke da to pokuša učiniti s baltičkim državama, Ukrajinom, pa i šire" i piše kako iz toga slijedi treće pitanje - "što Washington smjera sa Srbima". Ukazuje na sadašnji položaj Srba ocjenivši kako je on na najnižoj točki i u nastavku piše: "Neki kažu, Srbi će dobiti ispisnicu iz BiH s mogućnošću da odu s najviše 32 posto teritrija koliko je bio njihov udio u pučanstvu prije rata. Ali to mijenja načelo nepovredivosti granica. Postoji ideja da to bude samostalna država bez prava na ujedinjenje s Beogradom. To ne bi bio presedan. Takvo pravo je mirovnim ugovorom uskraćeno Austriji poslije prvog i drugog svjetskog rata". Na kraju piše: "Nedoumica je i dalje mnogo, što će reći da valja biti zadovoljan, nikako euforičan, a ponajmanje ekstreman". SLOBODNA DALMACIJA: NOGA NA OBRAZU Ante Gugo komentira mogućnost da se Milan Martić, "pravmoćno osuđeni ratni zločinac", slobodno prošeta Zagrebom. Smatra da se rukovanju s Karadžićem, do kojeg i nije došlo, može progledati kroz prste, "ali u slučaju Martića, gdje ne postoji i treći neprijatelj i gdje ne treba kalkulirati s mogućim savezima, neoprostivo je sve osim privođenja toga zločinca na izdržavanje kazne. Ovaj je narod pokazao čudesno strpljenje u ovome ratu i valjano je postaviti pitanje zar mu je oprost ratnom zločincu nagrada za sve patnje i sva stradanja". Gugo spominje i Čurkinovu izjavu iz Beograda, napominjući kako "sad valja dokučiti kako će SAD jamčiti cjelovitost Hrvatske ako Čurkin kaže da 'krajine' neće biti u sastavu Republike Hrvatske. (...) Konačno, vodeći ljudi ove države sasvim su jasno rekli da nema sporenja o teritorijalnome integritetu Republike Hrvatske i ni govora o bilo kakvu savezu sa Srbima izvan Hrvatske". U nastavku Gugo odgovara na pitanje "zašto se pristaje na razgovore u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu?", ističući kako "pokazujemo svoju spremnost na razgovore i ništa više", a zatim predlaže dvije stvari: "Prva je da svaki hrvatski pregovarač, prije odlaska na pregovore, pročita nedavno objavljenu knjigu Damira Plavšića 'Zapisi iz srbijanskog logora'. (...) Moj bi drugi prijedlog bio da sporazum s Martićem, ako do njega dođe, potpišu Stipe Mesić ili Jospi Manolić. Oni su se zalagali za integraciju pobunjenika, pa je red da ta čast pripadne njima. Nakon toga bi takav sporazum trebalo dati na referendum. (...) Ako je referendum prekomplicirano ogranzirati, može ga se dati na ratifikaciju vukovarskim, kninskim i mnogim drugim prognanicima. Oni su najmeritorniji za te stvari. (...) Pristaju li, nakon što im je Martić uzeo domove i njihove najbliže, da im netko drugi sad uzme i dostojanstvo. Mnogima je još samo to ostalo. Ostalo je i još nekoliko dana da se razmisli o tome", zaključuje Ante Gugo. (Hina) dp mć 180722 MET mar 94 187:2