SERVIS POSEBNIH NASLOVA ITALIJA-POLITIKA

Nadnaslov:Italija: Koliko se smije potrošiti na izbornu kampanju Naslov: Pošto izborna kampanja? Podnaslov:Osim što će se na skorim parlamentarnim izborima po prvi put glasovati po novom, većinskom izbornom sustavu, kandidati na izborima, po prvi put u povijesti talijanske republike, ne mogu u kampanji potrošiti više od zakonom predviđenog. Poučeni iskustvima prošlih parlamentarnih izbora i brojnim aferama korupcije u okrilju političkih stranaka, Talijani su zakonom ograničili predizbornu potrošnju, predvidjevši i oštre mjere za njegovo kršenje. Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR RIM - Obavezna štednja, zakonom određena za sve kandidate u ovoj predizbornoj kampanji, još je jedna novost ovih parlamentarnih izbora što će se u Italiji održati 27. i 28. ožujka. Osim što se u Italiji po prvi put glasuje po većinskom izbornom sustavu, kojim će oko 47 milijuna birača izabrati, zapravo, prvi Parlament Druge Republike, kandidati, njih oko pet tisuća za 960 mjesta u Senatu i Poslaničkom domu, po prvi puta u povijesti talijanske republike ne mogu potrošiti u kampanji više od zakonom određenoga. Uoči prošlih parlamentarnih izbora izračunato je da će u Parlament ući onaj kandidat koji će za svoju kampanju izdvojiti 500 milijuna lira. Troškovi su bili nevjerojatni. Primjerice, demokršćanin Sbardella je dnevno trošio 25 milijuna lira samo za oglase u novinama. Osim toga svaku je večer pripremao prijem za oko sto osoba. Dovoljno je kazati da je izvijesni Mario Zampieri, kojem je zanimanje ljepljenje plakata, zaradio u Rimu čak 210 milijuna lira, a još je uz to platio 25 mladića koji su mu pomagali u tom poslu. Ti isti ljudi koji su u prošli Parlament ušli zahvaljujući novcima koje su investirali u svoju kampanju izglasali su zakon o ograničenoj predizbornoj potrošnji. Stanje u Italiji je takvo da su morali donijeti takav zakon, tim više što je trećina parlamentaraca na određeni način uključena u razne korumpcionaške afere. Istraga je pokazala da su neki političari i njihove stranke stavljali u svoje blagajne milijarde samo zato što su omogućili jednoj, a ne nekoj drugoj tvrtki da dobije neki javni posao. Na tom ispitu iz morala pala je Prva talijanska Republika i bilo je razumljivo da se Druga mora početi graditi na novim, moralnijim temeljima. Dakle, budući poslanici se moraju ponašati štedljivije. Evo što je zakonom o potrošnji u predizbornoj kampanji predviđeno. Svaki kandidat za poslanika može potrošiti najviše 80 milijuna lira plus sto lira po stanovniku izbornog okruga gdje se pojavljuje na listama, što znači ukupno najviše 92 milijuna lira. Svaki kandidat za senatora može najviše potrošiti 104 milijuna lira. Do razlike dolazi zbog toga što senatora ima manje pa su im izborni okruzi veći, što znači da ima više stanovnika pa je i dodatak na fiksni iznos veći. Međunaslov: Teški dani za talijanske političare Da li je taj iznos velik ili mali i kako će se snaći kandidati? Tiskanje jednog plakata košta dvije tisuće lira, a potrebno ih je istaknuti najmanje tri tisuće. Tiskanje jednog letka košta 300 lira, a izračunato je da bi ih bilo potrebno imati najmanje 100.000. Troškovi, kao što se vidi, nisu mali, pa su kandidati izmislili novi sistem predstavljanja. Hodaju od vrata do vrata stanova birača njihova izbornog okruga predstavljajući sebe i svoje programe. Neki su kupili ili iznajmili kampere i na taj način obilaze ulice i drže male mitinge onima koji ih žele slušati. Veliki mitinzi koštaju i s njima bi se prekoračio limit troškova. Zabranjeno je i objavljivanje spotova na televiziji i radiju, a na čemu su dosad zarađivale velike i male televizijske postaje (u Italiji ima gotovo 900 televizijskih, te više od 8.000 radio postaja, čime je ta država prva na svijetu po broju televizijskih i radio postaja po stanovniku). Još jedna zanimljivost se ove godine po prvi puta pojavljuje. U posljednjih 14 dana predizborne kampanje ne smiju se stvarati i objavljivati prognoze o pobjednicima na osnovu ispitivanja javnog mišljenja. Prema posljednjem ispitivanju, objavljenom dakle u nedjelju, vodi pokret Napred Italija, drugi je PDS (bivša KP), a zatim svi ostali. Mnogi kandidati nailaze na teškoće. Veliki televizijski magnat Silvio Berlusconi, tvorac pokreta Naprijed Italija je, primjerice, morao napustiti Rim jer je nailazio na zatvorena vrata. Htio je obilaziti bolnice i bolesnicima iznositi svoje planove, ali ga u bolnice u Rimu nisu pustili. Stoga je u Rimu zaposlio 30 telefonistkinja koje imaju zadaću da nazovu svih 54 tisuće obitelji koliko ih ima u izbornom okrugu gdje je kandidat. Kaže se da će ga samo to koštati više nego što zakon dopušta, a on sam je izjavio da će u propagandu njegova pokreta Naprijed Italija investirati 14 milijardi lira. Da li je to na osnovu zakona moguće? Izračunato je da jedna stranka, ako ima svoje kandidate u svim izbornim okruzima Italije, na osnovu limita za svakog kandidata može ukupno potrošiti 22,8 milijardi lira. Dakle Berlusconijev Naprijed Italija se uklapa u te troškove. Što ako netko prekrši zakon o potrošnji? Ako kandidat ne predoči račun troškova može biti kažnjen globom od 50 do 200 milijuna lira, a ako je izabran u Parlament, automatski biva isključen. Isto vrijedi i ako je prekoračio troškove. Ako pak pogriješi u iskazivanju troškova može biti kažnjen globom od 10 do 100 milijuna lira. Teški dani za talijanske političare. (Hina) br 161512 MET mar 94 161512 MET mar 94