IZ HRVATSKOGA TISKA

ZAGREB, 25. veljače (Hina)- VJESNIK: Sumnje u moskovske nakane Nenad Ivanković komentira službeno predloženu konferenciju o Bosni i Hercegovini na kojoj bi Rusija, SAD, Francuska, Velika Britanija i Njemačka trebale "što prije skrojiti konačno rješenje za BiH kako bi se, rekao je Jeljcin, mogao potpisati dokument od 'povijesnog značenja'". Ističući kako je Zapad na tu ideju zasad reagirao suzdržano, Ivanković izdvaja pitanje koje se tu pojavljuje a glasi - zanima li Moskvu stabiliziranje srpskih osvajanja ili, u svojevrsnoj podjeli posla, želi utjecati na Srbe kako bi se konačno postigao 'pravedan mir u Bosni? "Promatrači, najvećim dijelom, ocjenjuju kako Jeljcinu nije stalo da se na konferenciji na vrhu doista uspostavi mir u Bosni, koliko mu je do toga da preko efekta Sarajeva pokuša Rusiji osigurati položaj velesile bez koje se ni jedno ključno svjetsko ili europsko pitanje ne može i ne smije rješavati. Drugim riječima, stari status veto-sile", piše Ivanković, ocjenjujući kako bi svrha konferencije, dakle, bila "da to na vidljiv način i potvrdi. Ako se pokaže da razvoj događaja u Rusiji ide u tom pravcu, onda to praktički znači da je ponovno na pomolu neka vrsta Jalte, pri čemu je startna pozicija Zapada recipročno proporcionalna srpskom prijelazu preko Drine", zaključuje Ivanković. VJESNIK: Ne zovemo u pomoć, nudimo suradnju! O Hrvatskoj i 'Partnerstvu za mir' Željko Bukša je razgovarao s veleposlanikom RH pri KESS-u Darkom Bekićem. Bekić objašnjava kako Hrvatska u sadašnjoj situaciji nema formalnih i faktičkih uvjeta za uključivanje u 'Partnerstvo za mir', ali će, čim dođe do mirovnog sporazuma i riješe se postojeća sporna pitanja, steći uvjete. "Hrvatska, u načelu, nema nikakvih problema da se priključi tom programu, je on kao da je koncipiran za nas. (...) Riječju, 'Partnerstvo za mir', treba nam da bi sačuvali i unaprijedili demokratski karakter našeg političkog sustava, odnosno da bismo se vojno tako organizirali i opremili da možemo djelotvorno braniti svoj nacionalni teritorij i interese, ali i interese demokratske Europe i zapadne civilizacije, ako ustreba", objašnjava Bekić. O tome što bi Hrvatska dobila ulaskom u 'Partnerstvo za mir', Bekić među inim kaže: "Najvažnija nam je pomoć i ekspertiza u organizaciji vojske, zatim u metodologiji izrade proračuna za obranu, odnosno parlamentarne procedure njegova prihvaćanja, ukratko, u svim segmentima usklađivanja odnosa između vojnog i civilnog faktora u demokratskom društvu". Napominje kako bi se uključivanjem u 'Partnerstvo za mir' i naša vojska postepno naoružavala, opremala i uvježbavala po zapadnoj tehnologiji i standardima, što bi omogućilo da je NATO koristi prilikom zajedničkih vojnih vježbi i kod mirovnih operacija. Govoreći o izgledima da Hrvatska bude uključena, Bekić naglašava prednosti Hrvatske - zanimljiv geopolitički prostor. "To je naš najveći kapital i moramo ga valorizirati. To je prvi aspekt koji Zapad i NATO moraju procijeniti, posebno u sklopu nove geopolitičke situacije, nastale usponom Žirinovskog i činjenicom da je sukob na prostoru bivše Jugoslavije postao sukob globalnih interesa". Napominje kako 'Partnerstvo za mir' otvara, u budućnosti, svim zemljama koje se u nj uključe mogućnost da postanu punopravni članovi NATO, dodajući kako od svake zemlje ovisi u kojoj će se mjeri kvalificirati. Navodi zatim neke presedane u povijesti NATO-a - Grčku i Tursku, koje su primljene zbog geografskog položaja, ugroženosti i važnosti, te Portugal i Španjolsku, koje su bile nedemokratske - ocjenjujući: "A problemi Hrvatske su negdje između Grčke i Turske s jedne, i Portugala i Španjolske s druge strane: Hrvatska ujedinjuje sve te probleme - i probleme razvoja demokratske infrastrukture i probleme valorizacije strateškog položaja. Zato je po obje logike zanimljiva za članstvo u 'Partnerstvu za mir', a kasnije za punopravno članstvo u NATO". Veleposlanik Bekić kaže da su mogućnosti da Hrvatska uđe u neku vrstu institucionalnog saveza s BiH i normalizacija odnosa sa Srbima "faze istog procesa ukupne stabilizacije. (...) Svima je sada jasno da nije rješenje samo dogovor Hrvata i Muslimana, nego se u taj paket dogovora i normalizacije mora uključiti i Srbija". Na kraju dodaje: "Ali to su dijelovi jednoga te istoga procesa koji je kompliciraniji zato jer se odvija u takvom paralelogramu u kojemu postoje tri regionalne sile, a da ni ne spominjem utjecaj vanregionalnih čimbenika", zaključio je Bekić. VEČERNJI LIST: Srpsko ruganje svijetu "Na ultimatum NATO-a Srbima, Srbi su odgovorili ultimatumom UNPROFOR-u", piše Mate Piškor, komentirajući događanja oko mosta na Savi između Bosanske i Stare Gradiške. Navodeći kako su snage UNPROFOR-a, nakon što su Srbi preuzeli kontrolu mosta, postavile borbenu mehanizaciju na okučansku cestu i podigle borbenu gotovost postrojbi, novinar upozorava na ultimatum 'krajiške vlade' koja je UNPROFOR-u dala rok od 24 sata za povlačenje borbenih sredstava. "Rok koji su Srbi postavili UNPROFOR-u prošao je bez posljedica, ali je isto tako bez posljedica prošao i rok koga je zapovjedništvo UNPROFOR-a postavilo Srbima da se povuku s područja oko mosta", piše Piškor uz komentar kako je ovaj incident zapravo "novo postultimatumsko odmjeravanje snaga i utjecaja". Ocjenjujući događaj s mostom kao eklatantan primjer srpskog ruganja svijetu, u nastavku ističe kako su Srbi njime "obavili jedan značajan pokus. Htjeli su na djelu vidjeti što je djelotvornije - ultimatum NATO-a Srbima ili ultimatum Rusa cijelom svijetu. Stoga su i oni svijetu postavili ultimatum - najprije ponize i protjeraju pripadnike 'plavih kaciga', a potom im zaprijete odmazdom ako ovi oštrije reagiraju i još traže njihovo povlačenje". Upozoravajući da se sve dogodilo kako su zamislili srpski planeri, odnosno da je "srpska demonstracija sile ostala bez odgovarajućeg odjeka, što ih može samo učvrstiti u spoznaji da mogu i dalje nekažnjeno činiti što hoće", Piškor u piše: "Svijet je još jednom propustio priliku. Kad već, zbog širih interesa, nisu mogli učiniti što su nakanili oko Sarajeva, incidenti kod Stare Gradiške i Vareša došli su im kao naručeni. Odlučno reagiranje bila bi potvrda vlastite odlučnosti i uvjerljivosti". SLOBODNA DALMACIJA: Jadranske luke - 'vrata na istok' Ivica Profaca upozorava na projekt razvoja 'kombiniranoga transporta' u srednjoj Europi koji je hrvatsko Ministarstvo pomorstva, prometa i veza ponudilo srednjoeuropskim ministrima transporta, a "koji će biti jedan od najvažnijih elemenata zajedničkoga nastupa zemalja ove regije na skupu ministara prometa iz cijele Europe koji bi se imao održati u svibnju na Kreti". Pozivajući se na stajališta iznesena na brijunskom sastanku srednjoeuropskih ministara, Profaca piše kako bi "ovaj projekt mogao puno pridonijeti snažnijem razvoju gospodarstva u svim zemljama kojih se tiče, jer bi se njegovom realizacijom na neki način konkuriralo prometnoj politici Europskoga saveza". Objašnjavajući u nastavku što je to 'kombinirani transport', kaže kako je to, najkraće rečeno, transport iste robe različitim prometnim sredstvima, od cestovnoga, preko željezničkoga do pomorskog, najčešće kontejnerima. Ističe kako Hrvatska svoju ulogu vidi u kontejnerskom transportu Jadranskim morem. "Osim što povezuje hrvatsku obalu s europskim prometnim sustavom, njime se, u obrnutom smjeru, Europa povezuje s Albanijom, Makedonijom, Grčkom, Bugarskom i dalje prema Bliskom istoku", piše Profaca prikazujući u nastavku "potencijal hrvatskih luka kao europskih 'vrata na Istok'" u brojčanim pokazateljima. Upozorivši na kraju kako će ovaj plan možda nekima izgledati previše dugoročan, ističe kako nas važnost prometnog povezivanja za Hrvatsku i njezin budući razvoj tjera na prihvaćanje svakog ambicioznog projekta. "Nadamo se samo da njime neće biti zaobiđen cijeli jedan tako važan dio Hrvatske, onaj nešto južnije na Jadranu", piše na kraju Profaca. (Hina) dd 250718 MET feb 94 250718 MET feb 94