IZBOR IZ HRVATSKOG TISKA

ZAGREB, 26. siječnje (Hina) - VJESNIK; "Ususret krvavu proljeću" Ocjenjujući kako bi rat u BiH "mogao zaći u još krvaviju inačicu bošnjačkoga 'svenarodnog otpora srpsko-hrvatskom agresoru i domaćim izdajnicima', nedvojbeno najavljenu Izetbegovićevim prijemom normalizacijske deklaracije Granić-Jovanović", Stjepo Martinović u uvodniku današnjeg Vjesnika izdvaja neka od događanja tome u prilog. Spominje potporu parlamentaraca tridesettriju islamskih država ("s deviznom klauzulom sultana od Bruneija) te "srdačno razumijevanje indonezijskog predsjednika Suharta, predsjedavajućeg Pokreta nesvrstanih (!)", pa piše: "Presudnu uslugu, pak, učinio mu je Warren Christopher - odbijenicom Juppeovoj zamisli da se vjerodostojnost posredovanja UN u BiH spasi 'pokazivanjem određene čvrstine prema Srbima (oko Sarajeva, Srebrenice, Tuzle...)'. Upotpunjen izričitim ruskim protivljenjem 'proširenju vojne uloge međunarodne zajednice' - kao najavom veta u Vijeću sigurnosti UN, nagne li se ono prema kambodžanskoj misiji u Bosni - mozaik ratno-političkih činjenica u BiH i oko nje govori isključivo u prilog još krvavijem ratu", zaključuje Stjepo Martinović. VEČERNJI LIST; "Tuđman i BH-proturječja" U kolumni 'Rodoljubna zanovijetanja', u današnjem Večernjem listu, Milan Ivkošić komentira kritike predsjedniku Tuđmanu u svezi s hrvatskom politikom prema Bosni i Hercegovini. Ustvrdivši kako će se stanje u BiH tek definirati, Ivkošić ocjenjuje kako "ništa jasno ne pokazuje da se hrvatska politika prema BiH temelji na odricanju od bilo kojeg hrvatskog etničkog prostora u BiH, niti išta jasno pokazuje da bi se ta politika u nekom od rješenja odrekla zaštite svih Hrvata u BiH". Podsjetivši na činjenicu da "ratna stvarnost svaku politiku prisiljava da ostvarivanje svojih zamisli usmjerava prema očitostima interesa svojih protivnika", Ivkošić upozorava kako u BiH postoje interesi Srba, Muslimana i Hrvata. Pita što hrvatskoj politici ostaje u takvom stanju: "Da pođe od idealnog (recimo da je to idealno pavelićevska Hrvatska do Drine, ili da je to građanska BiH, ili ne znam koja druga apstrakcija), pa u konkretnome što bude, ili da pođe od konkretnoga i teži za Hrvate najboljemu". Ivkošić ocjenjuje kako hrvatske politike u BiH, "da je pošla od apstrakcije,... zacijelo više ne bi ni bilo. To je važno napomenuti zbog licemjernih nakana da se dr. Franjo Tuđman obilježi kao krivac za stradanje Hrvata u BiH i kao minimalist u zaštiti hrvatskih interesa u toj zemlji. Kad se u moraliziranju ili političkom oporbenjaštvu pođe od apstrakcije, nema toga čovjeka i te politike koja ne može biti proglašena krivcem, jer takve moraliste i oporbenjake stvarnost i odnosi u toj stvarnosti ne obvezuju ni na kakav moral, ni na kakvu političku pamet. Ta sjedeća, salonska verbalna domišljatost u pronalaženju krivca misli da postoji politički bog koji samo njima vjeruje i u kojeg samo oni vjeruju", drži Ivkošić. Ustvrđujući kako "dr. Franjo Tuđman nije politički bog, nego konkretan državnik u konkretnom političkom i ratnom okružju", Ivkošić u nastavku piše: "Hrvatska je i politički, i ekonomski, i vojno, i demokratski sve stabilnija, pa je i utoliko nemoralno i nepatriotski širiti nepovjerenje u državni autoritet, to više što on to nije postao ni u fašističkoj ni u komunističkoj zaluđenosti i nasilju, nego na demokratskim izborima, i što mu narod u nevoljama neusporedivo više vjeruje nego onima koji te nevolje iskorištavaju protiv njega, i to narod i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. (...) U proturječnom okružju zadaća je političkog naroda da ne bude proturječan u sebi, pa što god to manje bude, više će se - na crti Tuđmanove politike koja nastoji izbjeći kobne stupice tih proturječja - zaštititi i u Bosni i Hercegovini", zaključuje Ivkošić. (Hina) sp 260758 MET jan 94 2656