IZ HRVATSKOG TISKA

ZAGREB, 24. veljače (Hina) - VJESNIK; "Nova Jalta i stara pravda" Stjepo Martinović ističe kako se "nikozijacijom Sarajeva (...) najzad odigrao onaj kopernikanski odmak od unproforskoga (o)čuvanja (nepostojećeg!) mira, radi stvaranja uvjeta za prijelaz na rješavanje 'krize' pregovorima - ali su istodobno otvorena najmanje dva ključna pitanja: - može li političko rješenje, na temelju odnosa snaga koje se prepoznaje iz načina na koji je stovoreno sarajevsko pilot-primirje, uroditi barem približno pravednim, a time i održivim mirom? - tko će, dok su 'Amerikanci u zraku, a Rusi na zemlji' - što može značiti i da su prvi u oblacima, a potonji čvrsto na tlu - poništiti vojni status quo koji nedvojbeno održava rat u BiH u punom zamahu?" U nastavku Martinović spominje Jeljcinovu inicijativu, nazivajući je "novom Jaltom", pa zaključuje: "Dakle, središta moći - odbacujući plavi stijeg UN kojim su se poslužila za svoje zasebne interese - kroje u Bosni i Hercegovini središnji 'ornament' postjugoslavenske interesne matrice, ugrađujući u nj teritorijaliziranu nepravdu i legalizirano nasilje radi poništenja ishoda demokratskog izjašnjavanja (uvjerljive većine!) građana o BiH o sudbini njihove republike. Zato je Jalta dvostruki poraz tzv. međunarodne zajednice". Za svoju tvrdnju Martinović navodi dva razloga: pokazuje se nesposobnost ustanova međunarodne zajednice da održe mir prije nego zločinački režim uspije ostvariti realne moguće dosege svoje imperijalističke politike. A kao drugo, političko rješenje koje dolazi nakon mira nametnutog bez nakane da se isprave nepravde ne može biti pravedno. "Zaista, postoji li još (stara) pravda, makar i kao načelo, u (novim) međunarodnim odnosima?", pita na kraju Martinović. VEČERNJI LIST; "NATO jedan - šefa dva!" "Samo je na prvi pogled apsurdno kako je jedini način da se provede ultimatum NATO-a taj da V. Čurkin zamijeni M. Voernera na mjestu glavnoga tajnika toga vojnog saveza. Ili, barem da mu priznaju već stečeni status vršitelja dužnosti. Sve bi tada funkcioniralo kao i ovih dana, a ni svađa ne bi bilo", piše Frane Plančić u uvodu komentirajući odustajanje NATO-a "od zračnih napada uime strategije političkog dogovaranja". Upozoravajući kako je to dogovaranje, "navodno, omogućeno zamahom mirotvornih akcija koje su uslijedile nakon vojne prijetnje Srbima u BiH i samome Beogradu", Plančić komentira snalaženje Srba "u tome zamahu" i piše: "Zamahnuli su oružjem i prijetnjama. Tko se nadao nečemu drugome, taj je prvorazredni politički diletant". Navodi njihovo ponašanje glede otvaranja aerodroma u Tuzli, osvajanje mosta na Savi između Stare i Bosanske Gradiške gdje se dvadesetak tenkova i oklopnjaka (povučenih iz Sarajeva?) primaknulo da mogu prijeći u Hrvatsku, topnički napad na švedske unproforce i odgovarajući na pitanje što se iz toga može zaključiti, piše: "Prvo je i sada već sigurno da ultimatum NATO-a nije stupio na snagu. Stoga nema ni 'zamaha' za političko dogovaranje, koji je iz njega navodno uslijedio. Jedini zamjetljivi zamah jest Čurkinov angažman i nizanje srpskih incidenata. Jedan i drugi vođeni su osnovnom idejom da se onemogući intervencija NATO-a u zaštitu snaga UN-a i civilnog stanovništva". Upozoravajući kako Srbi kod tih incidenata uporabljuju "manje postrojbe (prejeftin cilj za pokretanje golemog stroja NATO-a), birajući ciljeve koji nisu istaknuti u ultimatumu (pa NATO nema 'pravnu' osnovu za akciju", Plančić u zaključku piše: "Cilj im je očit - nekažnjenim vojnim akcijama sačuvati što više osvojenog prostora. Vremena za to imaju, snagu također, a politički blagoslov v.d. glavnog tajnika NATO-a stiže u obliku izjave kako Rusija neće dopustiti nove ultimatume u Bosni". SLOBODNA DALMACIJA; "Korak koji ohrabruje" U povodu pisma isprike predsjednika Tuđmana židovskoj organizaciji B'nai B'rith glede navoda u njegovoj knjizi 'Bespuća povijesne zbiljnosti', list donosi razgovor s izvršnim dopredsjednikom te organizacije dr. Sidneyom M."Clerfieldom i ravnateljem njezina Odjela za međunarodne i političke odnose Georgom L. Spectreom. Govoreći o knjizi g. Clearfield napominje kako dr. Tuđman "ne negira stradanja Židova tijekom stoljeća, ali se stječe dojam da on to stradanje nastoji opravdati, tražeći mu uzroke u samim Židovima, koji su, navodno, svojim ponašanjem izazvali svoje progonitelje, tako da su za to što ih je snašlo sami krivi". Govoreći o ponašanju predsjednika Tuđmana od vremena kada je izabran za predsjednika Hrvatske, g. Spectre kaže kako ne nalaze ništa problematično ni antisemitsko i dodaje: "jedino je problematično što nije do sad bio povukao svoja antisemitska stajališta iz knjige, i to je zasjenilo naše odnose. Za razliku od toga, mi smo vazda pozdravljali njegov pozitivan odnos prema židovskoj zajednici u Hrvatskoj". Ističe kako nisu koristili krivotvoreni prijevod knjige koji je distribuirala srbijanska propaganda već službeni njemački prijevod i kako su ustanovili da sadrži sporne dijelove. "No na drugoj strani, gospodin Tuđman je preispitao svoja moralna stajališta i u svojemu pismu priznao da je pogriješio u ocjeni židovskoga naroda te se ispričao. To treba stvarno cijeniti. Koliko bi ljudi, posebno u svojoj 73. godini, priznalo pogrešku i mijenjalo stajališta? Jamačno ne mnogo. I to svakako zaslužuje priznanje", kaže Spectre. G. Clearfield kaže kako sada predstoji "dugi put poboljšanja odnosa između židovske zajednice i predsjednika Tuđmana kao predstavnika Hrvatske". Kaže kako je pismo prvi korak, a da je sljedeći objavljivanje knjige na engleskom "iz kojega bi predsjednik Tuđman u skladu s navodima iz pisma trebao izostaviti sporne dijelove. Na toj osnovi židovska zajednica prihvaća tu pozitivnu izmjenu što otvara mogućnost za izgradnju daljnjih odnosa". Ističući kako, metafizički gledano, "uvijek nešto mora umrijeti da bi se nešto novo izgradilo", g. Spectre na kraju kaže: "Ta knjiga se valja ispraviti, a jedina osoba koja to može učiniti jest njezin auktor. A ja se nadam da će on i napraviti to što je obećao, jer je jasno kazao kako je izmijenio svoja shvaćanja. To otvara mogućnosti i budi nadu za nešto sasvim novo u odnosima predsjednika Tuđmana, predsjednika Hrvatske i hrvatskog naroda na jednoj strani i židovskog naroda, na drugoj strani". (Hina) sp 240830 MET feb 94