IZBOR IZ HRVATSKOG TISKA

VJESNIK : Hrvatski suverenitet mora ostati neupitan Vlado Rajić je razgovarao sa šefom Državne komisije za granice prof. dr. Hrvojem Kačićem. Novinara su zanimali odjeci i učinci bledskog susreta hrvatsko-slovenske mješovite komisije za granice. Prof. dr. Kačić se složio kako se može steći dojam da se u poslovim oko državnih međa kreće od početka, ali napominje da je to samo djelomično točno. Podsjeća da je promijenjen sastav hrvatske komisije, pa je bilo potrebno vrijeme da se novi sudionici upoznaju s već dosegnutom razinom pregovora. "Tom upoznavanju umnogome su pomogle ekspertne grupe koje su, oslanjajući se na kartografske podatke, obavile veliki dio posla. Od 252. kartografska lista podaci su precizno utvrđeni u 206 tih zona, i to tako utvrđeni da ne otvaraju nikakva dodatna pitanja o kojima treba razgovarati na političkoj razini. (...) Ali ima i područja na kojima eksperti sami neće moći riješiti sva otvorena pitanja. Tu gdje eksperti stanu, nastavit će se aktivnosti diplomatskih komisija", kaže dr. Kačić. Objašnjava zatim kako se na bledskom susretu razgovaralo samo o poslovniku mješovite komisije jer je poslovnik "tehničko pomagalo u radu. Ali, njegov utvrđeni sadržaj je i bitna pretpostavka za učinkovitost budućeg rada". Novinara je zanimalo koliko je točno da su u pauzi bledskog susreta izišle na vidjelo razlike u načelima dviju strana, a dr. Kačić ističe kako takvo tumačenje, "pa i prikaz navodnog sukoba načela pojednostavljen je iskaz onoga što se dosad radilo u komisiji". Dodaje također da komisija nastavlja s radom, a novodi i izjave Valentića i Drnovšeka koje, "makar i na deklarativnoj razini, sadrže ta načela o kojima govorite. Sve to zajedno pokazuje da je došlo do određenog približavanja dviju strana". Na pitanje o Piranskom zaljevu, prof. dr. Kačić napominje kako za rješavanje tog pitanja "valja dovršiti posao na kopnenoj granici i reći gdje ona izlazi, na kojoj točki, u Piranski zaljev. (...) Nadalje, valja imati razumijevanja za slovensku stranu koja je sa svog dijela obale uživala slobodnu plovidbu do otvorenog mora", dodaje šef Državne komisije za granice. Napominje kako je nakon osamostaljenja "došlo do spajanja teritorijalnih mora Hrvatske i Italije zbog konfiguracije područja i blizine hrvatske i talijanske obale. (...) Zadatak je odgovornih pronaći takvo rješenje koje po svom sadržaju ne bi kod slovenskih susjeda izazvalo osjećaj klaustrofobije. Smatram da to nije ni u hrvatskom interesu. Ali, suverenitet Hrvatske na području koje pripada Hrvatskoj mora ostati neupitan", tvrdi Kačić. Odgovarajući o tome što misli o arbitraži, ocjenjuje kako spominjanje arbitraže već sada ne vodi ničemu, a "tražiti da nam netko drugi riješi spor - bio bi dokaz nedostatne zrelosti jedne, druge ili pak obiju strana i nesposobnosti vrednovanja svih relevantnih okolnosti toga osjetljivog pitanja". Po mišljenju prof. dr. Kačića, pozitivno političko ozračje u odnosima dviju država je velika pomoć u ovoj fazi rada Dodaje kako su i Hrvati i Slovenci "odbili metodu rješavanja problema njihovim odgađanjem". SLOBODNA DALMACIJA : Rusi dolaze ? "Mnogi bi željeli ruski angažman u Bosni i Hercegovini svesti pod formulu: 'Rusi dolaze'", piše Branko Caratan raščlanjujući u nastavku pitanje je li to baš tako. Ističući kako se moderna Rusija može "afirmirati u svjetskoj politici samo kao kooperativan partner" i kako je u toj ulozi Zapad prihvaća i podupire, komentator piše: "U takvu politiku ne može se uklopiti ništa što bi u bilo kojem smislu moglo značiti stavljanje na stranu međunarodno kompromitiranoga režima u Srbiji. To ruskoj politici može samo štetiti". Srpska očekivanja da će ih Rusi trajno izvlačiti iz svih neprilika drži samozavaravanjem Srbije, daljnjim zaluđivanjem Srba u Srbiji, Bosni i Hrvatskoj i piše kako se Rusija upravo u reagiranju na ultimatum NATO-a pokazala u osnovi kao prozapadna. Kao primjer navodi sazivanje Vijeća sigurnosti gdje Rusija nije ni spomenula ultimatum već je raspravu podigla na načelnu razinu govora o političkome rješenju bosanskog problema i komentira: "Prema tome, moglo bi se reći da na razini dnevne pragmatike, ruska politika može zvučati prosrpski, ali da gledano po onome što stvarno radi, ipak slijedi trag zapadne linije. A da i ne govorimo da postoje oficijelne ruske izjave da nema ni govora da bi Rusija mogla u sukobu vojno intervenirati na strani Srbije (Ambarcumov)". Ocjenjujući kako u tom kontekstu treba gledati dolazak elitne ruske postrojbe u Sarajevo, piše: "Ona će, smještena na crti razgraničenja muslimanskih i srpskih snaga, olakšati gutanje gorke pilule. Srbima će omogućiti da povlačenje pred zapadnim ultimatumom prikažu kao rezultat rusko-srpskog dogovora, a Rusima će spasiti obraz jer će pokazati da ih NATO nije zaobišao". Ustvrđujući kako se može reći da je NATO-ultimatum donio pozitivne rezultate jer je zaustavljeno ubijanje Sarajeva, Caratan na kraju upozorava na dvije mogućnosti - ponovno oklijevanje Zapada i vraćanje na prijašnje stanje ili nastavak tehnologije ultimatuma. Ocjenjujući kako "u Bosni može funkcionirati samo ono diplomatsko rješenje koje se oslanja i na silu" i ističući kako se inače ne može riješiti kriza ni tamo ni u Hrvatskoj, Caratan u zaključku piše: "Zapadna politika mora biti svjesna činjenice da nakon komunizma ne slijedi samo jedan put demokracije i tržišne ekonomije i da su moguće i postfašističke solucije i, drugo, da se mora razumjeti nacionalno pitanje koje na ovim prostorima nije prošlost te, treće, da problem sigurnosti u posthladnoratovskome razdoblju mijenja sadržaj, ali ostaje iznimno važan. A sa te tri teme zapadna politika tek se sada suočila. Sve do nedavno, željela ih je zaobići". (Hina) dp mn 220752 MET feb 94 220752 MET feb 94