SERVIS POSEBNIH NASLOVA TURSKA-OKOLIŠ

Nadnaslov:Tisućljetna turska metropola izložena sve dramatičnijem zagađenju Naslov: Istanbul se guši u smogu Podnaslov:U tisućljetnoj metropoli na mostu između Europe i Azije minareti otomanskih džamije gube se u magli, dok je nebo boje sumpora, zahvaljujući prekomjernom i sve dramatičnijem zagađenju koje je ovih dana svojim prekoračenjem svjetskih standarda izazvalo sveopću uzbunu. Glavni razlozi su i šire poznati: nekontrolirani ruralni egzodus stanovništva, anarhična urbanizacija, gustoća automobilskog prometa, upotreba mrkog ugljena za grijanje te industrijsko zagađenje. Piše: Kadri GURSEL, AFP ISTANBUL - Istanbul, jedan od najljepših i najzanosnijih gradova na svijetu, guši se u sve dramatičnijem zagađenju, bez ikakvog rješenja na vidiku. U toj tisućljetnoj metropoli na mostu između Europe i Azije, gdje danas živi više od 10 milijuna stanovnika, nebo više nije plavo, već je žute boje sumpora. Minareti otomanskih džamija su uronjeni u magli, a ljudi na ulici hodaju začepljenog nosa. Osmog i devetog siječnja, prema prefekturi grada, prosječna količina sumpornog dioksida u zraku je dosegla razinu bez presedana od 725 mikrograma po m2, dok je Svjetska zdravstvena organizacija postavila prag opasnosti na 500 mikrograma. Prefektura je odredila crvenu uzbunu, zahtijevajući da djeca i starije osobe na izlaze iz domova. Uzbuna je mogla biti prekinuta nakon 48 sati zahvaljujući dobrodošlom udaru vjetra na Bospor, ali za koliko dugo, pita se tisak koji se odmah dohvatio te afere. Glavni uzroci te situacije su poznati i Istanbul u tome nije jedini: nekontrolirani ruralni egzodus, anarhična urbanizacija, upotreba mrkog ugljena za gorivo i grijanje te gustoća automobilskog prometa, kao i industrijsko zagađenje. Oko 1,5 milijuna vozila svakodnevno zakrčavaju uske ulice grada, a malo ih radi na bezolovni benzin, koji nije obvezan u Turskoj, kao što nisu obvezne niti katalizatorske ispušne cijevi. Međunaslov: Kakvo rješenje pronaći? Prema riječima Orhana Yeniguna, sa Instituta ekoloških znanosti sveučilišta Bospora, srž problema je prenapučenost: "Nemoguće ga je riješiti bez pronalaženja stalnog rješenja za porast stanovništva, posebno u zaustavljanju egzodusa sa sela i razuzdane urbanizacije, s naseljima baraka koja niču poput gljiva". Stanovništvo metropole povećava se svake godine za 400.000 osoba, koje gotovo sve nastanjuju nova naselja baraka. Periferija grada je preplavljena privremenim zdanjima, koje Turci nazivaju "gecekondu" (sagrađeni tijekom jedne noći), na brzinu podignutim i koji ne odgovaraju niti jednom zdravstvenom standardu. Ima ih oko 600.000 oko Instanbula, od kojih je 150.000 niklo u posljednjih pet godina. U njima žive siromašne anatolske obitelji, griju se uz peći na mrki ugljen i iznimno zagađujuću građu, primjerice plastičnu. Prema Yenigunovim riječima, uvoz ugljena koji sadrži manje sumpora nego mrki ugljen, što predviđaju vlasti, donijeti će samo djelomično poboljšanje. On se zalaže za zabranu korištenja svake vrste ugljena i za potpuni prijelaz na prirodni plin, struju i lož ulje, kao u Ankari, prijestolnici, koja je prije nekoliko godina patila od sličnog zagađenja. Ali to rješenje, osim što je vrlo skupo i zahtijeva dosta vremena za postavljenje u gradu razmjera Istanbula, postavlja i diplomatski problem, jer većina turskog prirodnog plina dolazi iz Rusije, od koje se Ankara libi postati ovisna glede energije. (Hina) br 200708 MET jan 94 2049