IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

ZAGREB, 19. siječnja (Hina) BRITANSKI RADIO - BBC Pregled tiska Događaji na području bivše Jugoslavije sasvim su istisnuti na rub vanjskopolitičkih stranica britanskih tzv. ozbiljnih listova ili - kako ih u Britaniji zovu - 'listova velikoga formata'. Iako se danas očekuje nastavak ženevskih mirovnih pregovora o BiH, to su spomenula samo dva lista The Times i The Daily Telegraph, dok je The Independent objavio članak u sklopu svojih redovitih reportaža o dobrotvornim udrugama koje djeluju na području bivše Jugoslavije. Tim reportažama nakana je potaknuti čitatelje da pomognu neke od tih udruga u već dugotrajnoj akciji lista za vrijeme koje je prikupljeno 234 500 funti. I The Times i The Daily Telegraph donose izvješća o tome što se događa u Ženevi uoči sastanka Alije Izetbegovića, Radovana Karadžića i Mile Akmadžića, novog pregovarača u ime bosanskih Hrvata, kojima će se pridružiti Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. U vrijeme izlaženja prvih izdanja listova očito još nije stigla vijest o rezultatima razgovora glavnoga tajnika UN i njegova posebnoga izaslanika za područje bivše Jugoslavije Yasushia Akashia. Michael Evans, dopisnik lista za pitanja obrane, samo kaže kako je Boutros Ghali primio izvješće Yasushia Akashia o izvodljivosti zračnih napada na dva cilja koja su spominjali čelnici NATO-saveza na sastanku prošloga tjedna. Naime, NATO je kazao kako je spreman pokrenuti zračne napade ako bosanski Srbi ne dopuste zamjenu trista kanadskih vojnika u Srebrenici nizozemskima te ako se ne usuglase s otvaranjem tuzlanskoga uzletišta. List špekulira o mogućem odlasku zapovjednika zaštitnih postrojba UN francuskoga generala Jeana Cota zbog sve veće napetosti između njega i glavnoga tajnika svjetske organizacije. Po riječima predstavnika francuske vlade general Cot bi mogao biti smijenjen zbog prepirke oko zračnih napada. General je kritizirao glavnoga tajnika zato što mu ne želi delegirati svoje ovlasti da naredi zračni napad kako bi se zaštitili vojnici UN u Bosni. List podsjeća da se i belgijski general Francis Briquemont, koji odlazi prije vremena sa svoga mjesta zapovjednika UNPROFOR-a u Bosni zbog umora, ne slaže s politikom UN u Bosni. Generala Briquemonta zamijenit će britanski general sir Michael Rose. O tome piše i Peter Almond, stručnjak za obranu The Daily Telegrapha. General Cot sada je na odmoru u Francuskoj, a njega bi, kako pretpostavlja novinar lista, mogao zamijeniti drugi francuski časnik. List napominje da je islamska konferencija od glavnoga tajnika UN zatražila da odobri zračne napade na položaje bosanskih Srba oko Srebrenice i Tuzle. List tvrdi kako neće biti donosena nikakva odluka, ali navodi kako postoje nade da bi prijetnja zračnim napadima mogla ponukati čelnike triju zaraćenih strana u BiH da postignu neki mirovni dogovor u Ženevi. Predstavnici NATO-a kažu da je na Boutrosa Ghalia učinjen pritisak da pristane na operaciju zrak-zemlja koja bi omogućila da Kanađane u Srebrenici zamijene Nizozemci. Predstavnici bosanskih Srba u petak su bili rekli da će dopustiti smjenu plavih kaciga, ali tek potkraj veljače. Novinar razlaže što je zatraženo od UN. Od svjetske organizacije zatraženo je dopuštenje da vojnici forsiraju prolaz kroz srpske cestovne blokade uz potporu američkih, britanskih i francuskih zrakoplova. Odobri li taj plan Boutros Ghali, sutra će o njemu raspravljati veleposlanici NATO-a. Po neimenovanim izvorima, sličnih planova nema za Tuzlu budući da bi tuzlanska operacija bila mnogo teža i za nju bi bilo potrebno dva puta više vojnika za osiguranje uzletišta, a srpski topovi uvijek bi mogli iz Srbije doseći uzletište i raketama gađati transportne zrakoplove. LIBERATION, Francuska,(18. I. 1994.) "Za Grčku" Robert de Bruin, direktor francuskoga udruženja banaka, komentira dolazak Grčke na čelo Europe. Na početku članka podsjeća na ocjene da Grčka ima veću stopu inflacije od prosječne europske stope te da je često opisuju kao gospodarski bolesnu državu. Osim toga, "mišljenje Atene o krizi u bivšoj Jugoslaviji često se izjednačuje s prevladanim šovinizmom". Te ocjene, drži De Bruin, "imaju određenog utjecaja na političke čelnike zapadne Europe: u njima treba tražiti jedan od uzroka službenog priznanja bivše jugoslavenske 'Makedonije' prije nego što je Grčka preuzela mjesto predsjedatelja u Europi. (...) Točno je da su Grci često neugodni i da nisu uvijek pokazali nadarenost za komunikaciju u makedonskom pitanju. No, priznajmo i to da je dvosmislenost Europe u pogledu suvremene Grčke povijesna pojava. (...) Umjesto da se na grčki dolazak na čelo Europe gleda kao na šest loših mjeseci koje se mora preživjeti, ne bi li bilo bolje smatrati ga prilikom za Europu? U trenutku kad o politici našeg kontinenta odlučuju odnosi koje će Europski savez uspostaviti s pravoslavnom Rusijom i s uzavrelim Balkanom, pravoslavna i balkanska zemlja upravljat će Europom. U svakom grčkom selu postoji spomenik poginulima u balkanskim ratovima, kao što u Francuskoj ima spomenika prvom svjetskom ratu. Ne uzeti u obzir upozorenje Grčke u pogledu Makedonije ili osporavati njezinu sposobnost da predsjeda Europskom savezu bilo bi jednako smiješno kao i odlučivati o budućnosti Europe zanemarujući francusko-njemačku osovinu. Europska Grčka je politička, ali i gospodarska prilika. Tisak katkada govori o grčkom gospodarstvu kao o propalom gospodarstvu koje podupiru subvencije zajednice", piše De Bruin, dodajući da "grčka valuta nije među najjačima u svijetu, ali za Bugare, Rumunje i Albance - bili oni helenskoga podrijetla ili ne - Grčka predstavlja primjer stabilnoga i jakog gospodarstva. A ako je sramota primati subvencije iz Bruxellesa, hoće li onda sutra biti zabranjeno Irskoj ili Portugalu da predsjedaju ES?". Autor ističe i važnost grčkoga turizma, zaključujući da "raznolikost kultura, vjera i gospodarskih sustava sudjeluje u snazi i privlačnosti Europe. Imamo sreću da je pravoslavna, balkanska Grčka, koja ima velik gospodarski potencijal, već petnaest godina europski partner. Poslušajmo je". SALZBURGER NACHRICHTEN, Austrija,(18. I. 1994.) "Muslimani ne dopuštaju bombardiranje za pregovaračkim stolom" "Prijetnja bosanskog premijera Silajdžića da neće sudjelovati na ženevskoj konferenciji UN o Bosni sve dok obruč oko Sarajeva ne bude prekinut nije tek prazna gesta. Nade vođe bosanskih Srba Karadžića, koji je Muslimane namjeravao bombardirati za pregovaračkim stolom, nisu ostvarene. Stanovnici Sarajeva više ne vjeruju u pregovore i zaštitnu ulogu UN, ne nadajući se ni mirnom rješenju sukoba. Pri kraju prošle godine rat u Bosni buknuo je intenzitetom koji gotovo nitko nije očekivao. Ta činjenica pokazuje da zaraćene strane gotovo uopće ne poštuju predstavnike UN i plave kacige na terenu. Obnovljene odluke Vijeća NATO-a u Bruxellesu o zračnim napadima na srpske topničke položaje i naloge o izradi novih operativnih planova zaraćene su strane popratile tek umornim ili prezrivim smiješkom. Svakodnevna zbivanja u Bosni potkrepljuju tvrdnju američkog predsjednika Clintona da zapadni savez izricanjem praznih prijetnji gubi vjerodostojnost. Velika srpska ofenziva u blizini Olova prijeti novim cijepanjem područja nastanjenog muslimanskim stanovništvom. Srpski vođa Karadžić odbija čak i zahtjev za otvaranjem zračne luke u muslimanskoj enklavi Tuzli, naredivši i pojačane napade na sarajevsku zračnu luku kad je bosanski predsjednik Izetbegović namjeravao odletjeti u Bonn na mirovne pregovore s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom. Tek nakon ponižavajućih molbi srpskim opsjedateljima muslimanske enklave Srebrenice, nizozemskom bataljunu u sastavu UN dopušteno je da zamijeni kanadsku postrojbu plavih kaciga, stacioniranu u tom gradu. Beograd zabranjuje izravan prijevoz skandinavskih tenkova i teške opreme iz baze UN u Pančevu u Bosnu te su plave kacige prisiljene putovati zaobilaznim putem od 1000 kilometara preko Mađarske i Jadrana. Miloševićev režim u Beogradu tvrdi da je učinio sve za postizanje mirnog rješenja bosanskog sukoba, zahtijevajući sveobuhvatno ukidanje sankcija. Beograd također traži pokretanje odgovarajućih mjera protiv Muslimana i Hrvata koji 'sprečavaju uspostavu mira'. Novi uvjet vođe bosanskih Muslimana Izetbegovića koji zahtijeva od Srba da napuste sva područja, nekada nastanjena većinskim muslimanskim stanovništvom, odražava novostečeno samopouzdanje. Tek kad taj zahtjev bude ispunjen, rat će biti završen, izjavio je Izetbegović, suprotstavivši hrvatskom planu podjele protuprijedlog o zaštiti teritorijskog i političkog integriteta Bosne. Zagreb je razočaran neuspjehom pregovora o primirju koje su vodili zapovjednici hrvatskih i muslimanskih dobrovoljačkih postrojbi. Činjenica da Sarajevo nije primjereno reagiralo na smjenu ekstremnog predsjednika 'Hrvatske republike Herceg-Bosne' Mate Bobana izaziva razočaranje. Čak i prijedlozi grčkog premijera Papandreousa koji je kao predsjedavajući Europskog saveza posredničkom duetu Stoltenberg-Owen izložio Vance-Owenov plan, vrlo povoljan za Srbe, odražava nemoć. Papandreouova izmjena prvotnog zahtjeva za trenutačnim, a ne postupnim ukidanjem sankcija, koje je trebalo biti uvjet rješavanja sukoba u Bosni, izazvala je negodovanje u Beogradu. Čak i posrednik lord Owen, koji je uoči svakog kruga pregovora o Bosni zračio prigodnim optimizmom, smatra da su izgledi za uspjeh vrlo slabi, osim ako suprotstavljena stajališta vođa triju zaraćenih strana nisu obični taktički manevri", ističe na kraju svog članka Gustav Chalupa. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG, Njemačka,(18. I. 1994.) "SAD namjeravaju podastrijeti pismena svjedočanstva" "Sjedinjene Države zatražile su od svih vlada da snažnije nego dosad podupru 'Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji' koji su osnovali UN. Madeleine Albright, američka veleposlanica pri UN, oštro je kritizirala brojne vlade koje do sada gotovo uopće nisu sudjelovale u uspostavi suda, ne spominjući konkretna imena. 'Sud je nuždan i važan kako bismo uspostavili nadzor nad ratom na Balkanu. Krivce treba brzo pozvati na odgovornost, ne smijemo dugo odgađati saslušavanje žrtava i svjedoka', izjavila je gospođa Albright. Haag je bio posljednja stanica puta koji je veleposlanicu odveo u Prag, Varšavu i ostale glavne gradove istočne Europe. Na kraju tjedna gospođa Albright posjetila je mjesto u blizini Vukovara na kojemu je navodno ubijeno nekoliko stotina Hrvata iz bolnice. Američka veleposlanica izjavila je: 'Kukavice koje su tamo poubijale svoje susjede moraju se pojaviti na sudu za ratne zločine'. Gospođa Albright obećala je punu potporu Washingtona. SAD namjeravaju staviti na raspolaganje 15 tužitelja i 25 milijuna dolara za rad suda u Haagu. Gospođa Albright najavila je da će sljedećih dana biti izložena dokumentacija sa 400 izjava svjedoka iz Bosne, koja obuhvaća 1000 stranica. U sljedećih nekoliko tjedana sud će dobiti dodatnih 500 zabilježenih razgovora s izbjeglicama. U tom kontekstu američka veleposlanica napomenula je da je riječ o 'pričama koje govore o neizrecivim strahotama'. Na početku ovog tjedna prvi suradnici suda za ratne zločine u Haagu počeli su izgrađivati strukturu te sudske instance. Sud - riječ je o prvom međunarodnom sudu za ratne zločine nakon sudskih procesa u Nuernbergu i Tokiju, pokrenutih neposredno nakon drugog svjetskog rata - osnovan je na inicijativu Vijeća Europe i Francuske. Zadaća suda je sudsko gonjenje i osuda ljudi koji su u razdoblju od 1. siječnja 1991. počinili teške zločine, kršeći ljudska prava. Sud se sastoji od dvije komore koju sačinjavaju po tri suca. Prizivnu instancu sačinjava pet sudaca. Sud ne može donijeti presudu u odsutnosti optuženih; može dosuditi zatvorsku, ali ne i smrtnu kaznu. Jedanaestorica sudaca i glavni tužitelj, Venecuelanac Ramon Escovar-Salmon, prisegli su u studenom prošle godine. Najavljeno je da je prvi dan zasjedanja sazvan za 24. travnja", ističe dopisnik lista iz Haaga na kraju izvješća. TURKISH DAILY NEWS, Turska,(18. I. 1994.) "Bosna: od agonije do rješenja... ili anarhije" Hrvatski veleposlanik u Turskoj Hidajet Biščević upozorava da su nakon nedavnih razgovora u Bonnu i prijedloga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću, hrvatsko-muslimanski odnosi "došli do svoje najbitnije prekretnice. Važnost da obje strane iskoriste trenutak još je naglašenija mlakom prvom reakcijom bosanskog Predsjednika na hrvatske prijedloge" i nastavkom borbi u srednjoj Bosni. "U širem kontekstu, posebno sljedeći krug ženevskih pregovora... još više pojačava odgovornost i državničku mudrost koja je političkim čelnicima potrebna na ovoj prekretnici. Izbor se sada definitivno sveo na opće političko rješenje koje će stvoriti geopolitičku ravnotežu na tom području i prekinuti strahote i patnje milijuna ljudi ili postupno pojačavanje krize do kaosa koji se neće moći svladati, a koji bi mogao dramatično ugroziti europsku ili čak svjetsku stabilnost". U nastavku komentara veleposlanik Biščević osvrće se na nedavni sastanak NATO-a u Bruxellesu, ističući među ostalim da je jasnije nego ikada da "svjetska zajednica prednost daje političkom rješenju krize". Biščević zatim podsjeća na tijek rata u Bosni i Hercegovini, pojašnjava da "kriza u Bosni i Hercegovini tragično odražava složenost povijesnog, etničkog, političkog i vjerskog naslijeđa". Među ostalim upozoravajući i na povijest Bosne i Hercegovine, osvrće se na "dvogodišnju povijest mirovnih planova", ističući da su se "opcije postupno smanjivale uz prešutno dopuštanje svjetske zajednice Srbiji da prijeđe Drinu 'čisteći' istočnu Bosnu i 'preseljavajući' Muslimane na Zapad kako bi pripremila sada očit 'sukob opsega' između njih i bosanskih Hrvata, borbu za 'lebensraum' na područjima koja su povijesno nastanjivali Hrvati". Biščević posebno upozorava na promjene u rješavanju krize od početnog, takozvanog Cutilleirova, plana EZ preko Vance-Owenova do Owen-Stoltenbergova plana. "Hrvatski prijedlog o potpisivanju sporazuma koji je predložen predsjedniku Izetbegoviću u Bonnu, a kojemu je cilj pojačavanje odnosa između bosanske muslimanske republike i Republike Hrvatske, mora se ocjenjivati u svjetlu nepromjenjivosti statusa u istočnoj Bosni, ne samo zbog odnosa snaga i interesa na međunarodnom polju, nego i zato što je potpisivanjem Deklaracije s bosanskim Srbima 16. rujna 1993., kojom je omogućen referendum i odcjepljenje 'republike srpske' od Unije BiH, bosansko muslimansko vodstvo priznalo i prihvatilo istu nepromjenjivost. Na određen način to potkopava i stajalište muslimanskog vodstva da su bosanski Muslimani jedini nasljednici bivše Bosne i Hercegovine te da bosanski Muslimani, time pretvarajući bosanske Srbe i Hrvate u 'separatiste' protiv kojih je dopuštena, a čak i poželjna, primjena sile, na neki način ponavljaju model ponašanja beogradskog režima prema republikama koje su tražile neovisnost, Sloveniji i Hrvatskoj, na početku krize u bivšoj Jugoslaviji. U slučaju bosanskih Muslimana, to je ponašanje ograničeno ravnotežom snaga. Budući da nemaju dovoljno jake snage, ni inozemnu potporu koju bi upotrijebili protiv srpske strane, bosanski Hrvati i njihov teritorij ostaju jedina meta. Mora se primijetiti da bosansko muslimansko vodstvo jasno priznaje da mirovni plan vodi prema stvaranju triju republika koje mogu ili ne biti spojene u labavu uniju. Prihvaćanje te činjenice još više naglašava nedavni apel bosanskoga muslimanskog vodstva NATO-u... da njegove snage budu razmještene duž granica buduće većinski muslimanske republike kako bi zaštitile novu državu, koju se u apelu naziva 'državom žrtvom', usredotočujući se posebno na granicu između te nove bosanske muslimanske republike i srpske republike. U tom se svjetlu, nužnost da bosanski Hrvati i Muslimani postignu trajan prekid sukoba i stvore okvir za institucionaliziranu suradnju čini ključnom kao njihovo jedino sredstvo zaštite nacionalnih interesa. Srpski 'virus agresije' mogao bi biti umiren sadašnjim ženevskim formulama i rješenjima, ali će ostati uspavan još godinama, čekajući novu mogućnost. Možemo se samo nadati da će bosansko muslimansko vodstvo pokazati nužnu državničku mudrost i hrabrost da prizna koji su interesi bosanskih Muslimana i shvati da svaki pokušaj stvaranja bosanske muslimanske republike na račun bosanskih Hrvata može zatvoriti vrata suradnje s Republikom Hrvatskom, ostavljajući tako ovu novu državu u geopolitičkom limbu, nestabilnu i nesigurnu u svjetlu mogućeg novog srpskog pritiska ili vojne akcije", zaključuje hrvatski veleposlanik u Turskoj Hidajet Biščević. (Hina) dh 190520 MET jan 94 19238