KOKOŠJA JUHA - NAJSTARIJI LIJEK NA SVIJETU

NEW YORK, 29. prosinca (Hina/Reuter) - Što bi, osim brige za djecu, moglo biti zajedničko svim majkama svijeta? Jedan istaknuti američki stručnjak za hranu tvrdi da je odgovor: vjerovanje u ljekovitost kokošje juhe! Od Rusije, preko Afrike ili Azije, do bilo koje sjeverne, južne, istočne ili zapadne točke svijeta, kokošja se juha već stoljećima smatra lijekom protiv svih bolesti, psihičkih ili fizičkih. Čak su i majke antičkih pisaca Grčke, Kine i staroga Rima vjerovale u ljekovitost kokošje juhe, a hvalio ju je i veliki filozof i doktor iz 12. stoljeća Moses Maimonides. Među slavnim povijesnim ličnostima, Aristotel je vjerovao da je meso peradi puno zdravije od mesa četveronožnih životinja, i to zato što je zrak rjeđi od zemlje. Dodatnu prednost kokoši dobivaju u prvoj knjizi Staroga zavjeta, gdje je zapisano da je Bog ribe i ptice stvorio petoga dana, dan prije nego je stvorio četveronošce. Međutim, kako tvrdi Mimi Sheraton, koja je protekle tri godine provela istražujući ulogu kokošje juhe u antičkom i u modernom svijetu, vjerovanje u njezinu ljekovitost, bez obzira je li ona stvarno ljekovita ili se radi o zabludi, proizlazi većinom iz utjecaja koji na ljude ostavlja njezina boja. U svojoj najnovijoj knjizi pod naslovom "The Whole World Love Chicken Soup" (Cijeli svijet voli kokošju juhu), u izdanju "Warner Books", ona predstavlja ovo obožavano, tajnovito varivo u raznim svjetskim varijantama. Prema njezinu objašnjenju, postoje povijesna vjerovanja da je hrana bijele boje lakša i lakše probavljiva slabijim osobama, što se nekada pored bolesnika odnosilo i na žene. Ovaj se mit odnosi i na bijelo vino i svijetla alkoholna pića, votku na primjer, iako se količina kalorija i šećera koje sadrže ne razlikuje od količine koju sadrže pića tamne boje. "Pored toga, juhe, kao i sve ostalo što se jede žlicom, smatra se hranom koja okrepljuje", kaže gospođa Sheraton. "Skupljajući recepte počela sam juhu sve više doživljavati kao međunarodno jelo kojemu je tijekom povijesti dodana aura mistike i ljekovitosti. Kao okrepljujuće jelo, ona je postala dio svjetske kulture." U njezinu knjigu uključeni su i najnoviji recepti tradicionalne istočnoeuropske kokošje juhe koja se često naziva i "židovskim penicilinom", zatim recepti luizijanske pohane kokoši s punjenjem od bamije, njemačke kremaste kokošje juhe s kuminom, sjevernoafričke crvene juhe od leće s kokošjim mesom kao i tajlandske kisele kokošje juhe. Kokošje se meso upotrebljava u receptima za juhe više nego bilo koje drugo meso. Razlog tome je što je meso kokoši u starijim vremenima, nakon što je ona cijeli svoj kokošji život provela liježući jaja, bilo prilično tvrdo, i moglo se smekšati jedino dugotrajnim kuhanjem na laganoj vatri. Današnja sve veća potražnja ukazuje na to da ljudi stalno izmišljaju nove načine pripremanja kokošjeg mesa. "National Broilers Council", koji predstavlja peradarsku industriju, u svom izvješću iznosi podatke da je čak 51 posto ispitanika u jednoj anketi izjavilo da kupuje kokošje meso zato što je zdravije, 50 posto zato što se može spremati na bezbroj načina, 41 posto zato što je jeftinije, a 46 posto zato što ne sadrži puno masnih tvari. Dalje navode da se u 41 posto američkih kućanstava kokošje meso jede dva do tri puta tjedno, za razliku od 37 posto u 1993. godini, a u 12 posto kućanstava služi se čak četiri i više puta tjedno, što je prije dvije godine bio slučaj u 8 posto kućanstava. Sheratonova podsjeća na još jednu prednost kokošje juhe - ona je i najstariji način zagrijavanja prostorija, budući da, dok se lagano kuha na štednjaku, isijava toplinu. (Hina) gt br 291126 MET dec 95