LOS ANGELES, 27. prosinca (Hina/AP) - U američkim se trgovinama ljudi ove godine praktički moraju otimati za bijele Barbi lutke, jer je potražnja ogromna, a opskrba nedovoljna, dok na crne ljepotice nitko ni ne obraća pažnju.
LOS ANGELES, 27. prosinca (Hina/AP) - U američkim se trgovinama ljudi
ove godine praktički moraju otimati za bijele Barbi lutke, jer je
potražnja ogromna, a opskrba nedovoljna, dok na crne ljepotice nitko
ni ne obraća pažnju. #L#
Ove je godine posebno izdanje božićne Barbike rasprodano u neviđenim
količinama, a potražnja još uvijek toliko raste da njezin proizvođač,
tvrtka "Mattel", već nudi popuste za travanj. Ipak, police u
trgovinama prepune su prekrasnih lutkica odjevenih u očaravajuće
božićne odore zelene boje, no jedini je problem u tome što je njihova
koža crna.
Zastupnik za prodaju za područje sjeverne Kalifornije Linda Holt
izjavljuje da su crne Barbike jednako lijepe kao i bijele, ali ipak se
vrlo teško prodaju i malo ih ljudi kupuje za svoju djecu. Od oko 2.300
telefonskih poziva i narudžbi za božićnu Barbie koje su joj stizale iz
svih djelova Amerike, većina ne želi kupiti crnu Barbiku.
Tvrtka "Mattel" svake godine proizvede oko 90 novih verzija lutkica,
uključujući i indijansku, japansku i meksikansku verziju, ali Barbi
nikad ne gubi svoj identitet i uvijek ostaje jedinstvena i
prepoznatljiva.
Obiteljski psiholog Brenda Wade iz San Francisca objašnjava da je
problem u tome što crne Barbike nimalo ne sliče crnkinjama, već
izgledaju kao bjelkinje s tamnijim tenom i zbog toga ih crnačka djeca
ne vole.
U Americi se Barbike mogu kupiti po cijeni od 35 dolara, a prodaju se
u još 140 svjetskih zemalja, uključujući Njemačku, Japan i Južnu
Afriku. Tvrtka "Mattel" odbija otkriti točne podatke vezane uz
proizvodnju božićne Barbike, koju proizvodi već osam godina.
Glasnogovornica tvrtke Karen Stewart otkriva samo da se kavkaska
verzija Barbike proizvodi u još većim količinama jer je vrlo tražena.
Gospođa Wade ne smatra neobičnim što male crnkinje više vole češljati
svilenkastu plavu kosu bijelih lutkica, oblačiti im glamurozne haljine
za lude noćne zabave, ili pak obične dnevne kostime za posao. S
nekolicinom drugih psihologa, na temelju istraživanja provedenih od
šezdesetih godina do danas, ona tvrdi da se to zbiva zato što crnačke
djevojčice bijele lutke povezuju s ljepotom, nevinošću i dobrotom.
Psihologinja Gwendolyn Goldsby Grant, koja radi u New Jerseyu, smatra
da je u osnovi svega to što se u društvu uobičajilo dobro i zlo
definirati kao bijelo i crno. Grantova, koja je i urednica kolumne za
savjete u časopisu "Essence", namijenjenom crnačkoj populaciji, kaže
da dobiva mnoštvo pisama od roditelja crnaca koji nikako ne mogu svoju
djecu nagovoriti da se igraju crnim lutkicama. "Takav odnos prema
crnom i bijelom djeca usvajaju vrlo rano i on se do kraja života ne
mijenja", ustvrdila je.
Kolekcionarka Zoli Nazaari-Uebele iz Kalifornije, koja skuplja Barbi
lutke, tvrdi da se crne Barbike ne prodaju zbog propusta u marketingu.
Kao dokaz svojoj tvrdnji navodi činjenicu da se crne Barbike ne
reklamiraju na kutijama za nakit, odjeću ili drugu Barbi opremu. Isto
tako, ne pojavljuju se ni na kutiji za Barbi kuću ili Barbi auto.
"Prirodno je da tako ne može ni postati najomiljenija lutkica.
Roditelji crnci mogu birati žele li svojoj djeci kupiti bijelu ili
crnu Barbi lutku, no crna Barbi još uvijek traži put do dječjih
srdaca."
(Hina) gt br
271325 MET dec 95