VJESNIK: NEPRIJATELJEV DOKAZ

ZAGREB, 27. prosinca (Hina) - U svojoj redovitoj kolumni 'U srijedu' Maja Freundlich osvrće se na posljednja nastojanja i izjave ruske diplomacije i hrvatskih Srba. "Kamo sada smjeraju?", pita novinarka i objašnjava: "Pejnović i Đukić, otkako su u predizbornim nastupima opet došli do televizijskih prozora, ne prestaju govoriti o 'povratku hrvatskih građana srpske nacionalnosti'. Ista tema najvažnija je i u nastupima ruskih diplomata, koliko se oni uopće, obuzeti povratkom komunizma, mogu baviti diplomacijom. Pa i Boutros Boutros, napušteni Egipćanin, što ga više ni Amerikanci ne žele gladiti po glavi, utječe se Rusima, i osvrćući se na jug Europe, najviše i najzabrinutije progovara o 'povratku Srba u Hrvatsku'". Pojašnjavajući u nastavku - "zašto je taj povratak razbojnika tako važan" - novinarka podsjeća na sporazum u Daytonu i piše kako "Milošević i njegovi gospodari", nakon što će priznavanjem hrvatskog državnog ozemlja potpisati kapitulaciju, "imaju samo jedan mogući spas iz slijepe ulice u kojoj su naposlijetku završli. Vratiti u Hrvatsku svoje prvoborce, svoje terorističke skupine, svoje istaknute postrojbe, zvane dosad svima mogućim imenima. 'Srbi u srpskim krajevima Socijalističke Republike Hrvatske, 'Hrvatski građani srpske nacionalnosti, 'Srbi u Hrvatskoj', 'četnici', 'pobunjeni Srbi', 'lokalni Srbi'. Svi ti ovakvi i ili onakvi Srbi bili su barem dvadeset godina pripravljeni za ulogu prvoga ešalona, za poziciju trojanskoga konja, za zadaće vojničke pete kolone - za presudni, smišljeni trenutak osvajanja Hrvatske. (...) Današnji 'novi' ruski nacrt i opet se, u svojoj nemaštovitosti, želi temeljiti na tima jadnicima. Na tim 'komandosima'. Te su postrojbe, prema ruskom strateškom mišljenju, idealne za uspostavu novoga kaosa u Hrvatskoj, idealne za novi plamen sukoba unutar granica Hrvatske, idealne za oblikovanje nove situacije u kojoj Hrvatska ne samo što bi izgubila Baranju i Podunavlje, nego možda i opet ono što je već jednom oslobodila. Treba, dakle, vratiti srpske terorističke postrojbe u Banovinu, Kordun, Knin, zapadnu Slavoniju, i tako obnoviti stratešku situaciju kakva je bila prije Oluje. U prijašnjim ciničnim nasrtajima, dok su Srbi još bili u vojnoj prednosti, takvi su se ruski pokušaji nazivali 'povratkom na početne pozicije'. Sad kad su Srbi izgubili, i kad se već vidi njihov potpuni poraz u osvajačkom ratu, sad se to naziva 'povratkom izbjeglica na kućna ognjišta'. Da izbjeglice, da ognjišta?!", komentira novinarka i nastavlja: "Ruski veleposlanik u Vijeću sigurnosti uspio je u sklopu zamršenih američko-ruskih odnosa postići predsjedničku izjavu Vijeća kojom se od Hrvatske traži ukidanje bilo kakvih rokova za povratak srpskih izbjeglica. Veselin Pejnović, u sklopu tih zajedničkih napora na novom otimanju hrvatskoga tla, ustvrdio je pred javnošću čak i takvu glupost kako netko može biti hrvatskim građaninom čak i ako nije njezinim državljaninom, tj. čak i ako nema domovnicu. Ta bi teorija bila možda zanimljiva britanskim ili američkim državnim useljeničkim uredima. Recimo kad bi se Pejnović proglasio američkim ili britanskim građaninom, iako nije njihov državljanin. Savjetujem mu neka pokuša s tom pravničkom revolucijom". (...) (Hina) dd 270759 MET dec 95