ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - Komentirajući NATO-ovo preuzimanje odgovornosti u BiH od UNPROFOR-a, koje teče po planu, Ivan Šabić napominje kako pravi problemi tek predstoje jer samo raspoređivanje snaga "i nije nikakav stvarni pomak
u provedbi mirovnog sporazuma.
ZAGREB, 22. prosinca (Hina) - Komentirajući NATO-ovo preuzimanje
odgovornosti u BiH od UNPROFOR-a, koje teče po planu, Ivan Šabić
napominje kako pravi problemi tek predstoje jer samo raspoređivanje
snaga "i nije nikakav stvarni pomak u provedbi mirovnog sporazuma. #L#
Razumljivo je stoga da u dosadašnjoj fazi nije ni moglo biti
većih protivljenja strana, među kojima bi IFOR trebao urediti odnose u
skladu s daytonskim sporazumom", nastavlja novinar, dodajući kako se
nesporazumi javljaju samo u verbalnom obliku i tiču se dijametralno
suprotnih tumačenja odredba sporazuma vezanih uz Sarajevo. Odnosno,
srpskog protivljenja odluci o prepuštanju Sarajeva
hrvatsko-muslimanskoj Federaciji. "Oni i dalje tvrde - primjerice
Karadžićev pregovarač Vladimir Lukić - da nikako ne mogu shvatiti
zašto je srpskom 'entitetu' pripalo samo 49 posto teritorija BiH i
nadaju se da će ipak dobiti izlaz na more, da će ga za njih
isposlovati 'SR Jugoslavija', uvjetovanjem priznanja Republike
Hrvatske", napominje novinar i komentira:
"Imajući to u vidu, nije neumjesno zapitati se hoće li i u
sljedećim fazama provedbe mirovnog sporazuma IFOR biti jednako
uspješan, čak i u slučaju da se zapovjednik IFOR-a admiral Leighton
Smith odluči iskoristiti 'klauzulu srebrnog metka' iz daytonskog
sporazuma. Ona mu ostavlja odriješene ruke za poduzimanje mjera
neophodnih za zaštitu njegovih postrojbi, ali i za razoružanje srpskih
snaga", podsjeća Šabić i nastavlja: "Naravno, za nedvojben odgovor je
prerano, premda dosadašnja iskustva s provedbom daleko provedivijih
sporazuma jednostavno tjeraju na oprez, a još više na oprez tjeraju
poteškoće, za koje je već sada jasno da će se pojaviti kada na red
dođe razdvajanje sukobljenih strana i njihovo premještanje na granice
'entiteta', a pogotovo kada 'entitete' bude trebalo spojiti u Bosnu i
Hercegovinu kakva je definirana daytonskim sporazumom".
Šabić smatra kako će se tada "pokazati da su svi početni
uspjesi u provedbi daytonskog sporazuma prvenstveno posljedica
različitog tumačenja onoga oko čega su se usuglasile sve
zainteresirane strane", i na kraju pojašnjava svoje stajalište: "U
daytonskom su sporazumu, naime, sadržana takva rješenja koja
muslimansko vodstvo može tumačiti kao temelj opstanka jedinstvene BiH
u koju će 'republika srpska' biti integrirana kao
upravno-administrativna jedinica, a koja istovremeno kod srpske strane
podgrijavaju nadu da će faktično stanje koje će nastati nakon
povlačenja vojnih snaga na granice 'entiteta', uz prešutnu podršku
međunarodne zajednice, biti održano i nakon povlačenja glavnine
provedbenih snaga, te da će prije ili kasnije Srbija i formalno
prijeći Drinu."
U zaključku Šabić upozorava: "Oni koji bdiju nad sudbinom
mirovnog procesa u BiH to bi svakako morali imati u vidu i poduzeti
odgovarajuće mjere, jer će u protivnom nakon isteka mandata IFOR-a BiH
biti spremna za još jedan rat".
(Hina) dp mć
220714 MET dec 95