VJESNIK: MILOŠEVIĆ LIJEVA, GHALI DOLIJEVA

ZAGREB, 18. prosinca (Hina) - "Međunarodno priznanje Republike Hrvatske potvrđuje njenu teritorijalnu cjelovitost u okviru tzv. avnojskih granica. To znači da su područja, koja su obuhvaćala Hrvatsku u sastavu bivše SFR Jugoslavije, uključena u okvire međunarodno priznatih granica suverene i samostalne Republike Hrvatske. Tu činjenicu deklarativno su potvrdili bezbroj puta mnogi relevantni međunarodni čimbenici, od Vijeća sigurnosti i Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji, pa do vodećih svjetskih sila pojedinačno. Međutim, dio tih međunarodnih čimbenika istovremeno je vodio zakulisanu igru ispod žita, dovodeći u pitanje i hrvatsku cjelovitost i njene međunarodno priznate granice", napominje Aleksandar Milošević u osvrtu u današnjem Vjesniku na posljednju od tih igara "ispod žita" - prijedlog Boutrosa Ghalija, glavnog tajnika UN-a, koji traži da u istočnu Slavoniju ponovno dođu snage Ujedinjenih naroda, i to u velikom broju s posve nedefiniranim mandatom i, što je najvažnije, nedefiniranim rokovima za zadaće koje trebaju činiti". Napomenuvši kako je to u potpunoj suprotnosti s hrvatskim gledištima, i kako je Hrvatska ovom prilikom imala potpunu podršku SAD-a (plan ocijenile kontraproduktivnim), Milošević u nastavku piše: "Ako bi se prihvatio Ghalijev prijedlog o slanju velikog broja međunarodnih snaga u istočnu Slavoniju, s produžavanjem rokova koji su određeni u Temeljnom sporazumu, potpisanom u Zagrebu i Erdutu, značilo bi to ponovno dovođenje u pitanje cjelovitosti Republike Hrvatske i revizije njenih istočnih granica. Naime, očito da bi s kupovanjem vremena pobunjeni Srbi, ali i beogradski režim, dobili priliku da novim političkim akcijama i pritiskom na Hrvatsku pokušaju ishoditi ono, za što nisu imali snage na vojnom planu". U tom kontekstu, Milošević upozorava na činjenicu da u Parizu nije došlo do potpisivanja dokumenta o uzajamnom priznavanju Hrvatske i tzv. SR Jugoslavije. "Očito je da Milošević i njegov režim ne žele olako ispustiti istočnu Slavoniju, zapadni Srijem i Baranju iz svojih ekspanzionističkih planova, mada im, kada je u pitanju vojna komponenta, tu ne cvatu ruže. Nitko, naime, ne dvoji da će Hrvatska, ne bude li drugoga, vojno riješiti i to pitanje, ali sada se u Beogradu, ali i u drugim središtima, grozničavo traga za političkim rješenjima koja bi značila kupovinu vremena i mogućnost da Beograd zaigra i na druge karte". Pitanje Prevlake, zbog koje, formalno, nije potpisan sporazum, Aleksandar Milošević ovako komentira: "Sigurno da je Prevlaka, zapravo, bila krinka iza koje je režim u Beogradu pokušavao odgoditi rješavanje pitanja istočne Slavonije, jer bi se u slučaju međusobnog priznavanja Milošević definitivno odrekao ekspanzionističkih planova prema tom dijelu Hrvatske. Međutim, zahtjev da tzv. republika srpska dobije izlaz na obalu, samo je pokušaj dodatnog pritiska na Hrvatsku da pristane na bar djelomičnu reviziju svojih međunarodno priznatih granica. Znakovito je da na te srpske provokacije i prozirne pokušaje nije uslijedila očekivana reakcija međunarodnih čimbenika kojima mora biti jasno da Hrvatska ne može i neće pristati ni na kakvo trgovanje teritorijem i promjenu svojih granica". Na kraju komentator piše: "Znakovito je da u svim dosadašnjim pitanjima granica Republike Hrvatska nije ni jednom postavila pitanje za reviziju granica na štetu svojih susjeda. Jednostavno, avnojske granice, bez obzira koliko pravedne bile, za Hrvatsku su činjenica od koje polazi, i na temelju kojih ustrajava na svom teritorijalnom suverenitetu. Uostalom, kao punopravna članica Ujedinjenih naroda, Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji, i drugih međunarodnih asocijacija, Republika Hrvatska traži za sebe ono što priznaje drugima - međunarodne granice koje su neupitne i nepromjenjive. Sve ostalo su igre ispod žita, no očito da u sadašnjim odnosima u međunarodnoj zajednici Hrvatska neće i ne može popustiti. Uostalom, za svoj suverenitet i međunarodno priznate granice Hrvatska se izborila u Domovinskom ratu". (Hina) dd 180708 MET dec 95