SLOBODNA DALMACIJA: BALKAN SKROZ DO ZRINJEVCA

ZAGREB, 8. prosinca (Hina) - U kolumni 'Najme kaj' Joža Vlahović u Slobodnoj Dalmaciji piše: "Onome koji nema cilja, svaki je put dobar. A gotovo sam siguran da ovaj doista logičan aforizam, vjerojatno francuskoga podrijetla (ako još pamtim) može vrijediti svuda po svijetu, samo u Zagrebu ne. Najme kaj! Moje je grad na zadnji prvi pogled ostao bez logike i iskazao se kao prilično napadna iznimka od svjetskih pravila, pa i prava, tako da s ovim i sličnim aforizmima nećemo pobrati ni sitan pljesak. Naprotiv, u dičnoj hrvatskoj metropoli, kako je laskavci neprestano časte i kad je to neprimjereno i već pomalo preveć, dosegnut ćemo puniju istinu ako rečeni francuski mudroslov objesim za noge da visi naopačke i kao takav glasi: onaj koji postigne svoj cil,j, taj više dobrog puta i nema! Ako je k tome ostvario sve svoje ciljeve, skroz naskroz je nagrajsal, jer je onda sam sebi zadnji cilj i nek mu Bog pomogne. Možemo se zajedno smijati ili plakati, ali meni u današnjemu Zagrebu ova naglavce obješena pamet gotovo podjednako vrijedi i za vladajuću Snjeguljicu koja je progutala otrovnu izbornu jabuku u Staroj Vlaškoj ili na Trešnjevci, a isto tako i za sedam stranaka - patuljaka i drugih pridruženih oporbenjaka koji su na izborima osvojili pravo da se popnu na vlast u glavnome gradu Hrvatske i Zagrebačkoj županiji, što je skoro isto, ali je dobili, bojim se, ne buju. Ostvarili su svoj izborni cilj, ali dobrog puta dalje nema. Ne zato što je prepreka u proceduri, koja je, inače, srž svake demokracije. Druga je priča: ne mogu novi stari dečki na vlast stoga što za nju nisu ni predviđeni. Dr. Tuđaman je na poslijetku, na vrijeme javno obznanio da promjena vlasti u Zagrebu jednostavno ne bu išla. Rekao je otvoreno kako oporba ne može preuzeti metropolu, jer nema na to pravo. Slične odsječene, pomalo ljutite riječi zapravo su, mislim, definitivna presuda. Što Predsjednik, uostalom, javno kaže, toga se obično tvrdo i drži, katkad i nažalost. Nije ni važno za nastavak ove pripovijesti tko sve ima pravo ili krivo i kako je to moguće da se visoka izborna pobjeda udružene opozicije u glavnome gradu praktično ne može realizirati, bar ne ove godine. Zaboravimo na trenutak i realne spekulacije oporbe kako vladajuća stranka smatra smrtno opasnim da se nekakvi novi hahari dočepaju još neopranih lonaca u najvećoj kuhinji u zemlji, to jest u zagrebačkoj državnoj i političkoj menzi i počnu gurati nos svuda da vide što se za četiri godine kuhalo, koliko je tko pojeo i odnio doma i slično. Prežmirimo i mogućnost da oporba na vlasti dospije do velikoga zagrebačkog vešeraja gdje bi se moglo naći i zmazanoga rublja s inicijalima. Pustimo to. Više me zanima puki fakt, kako bi naš Predsjednik uopće mogao podnijeti teret saznanja da, grubo rečeno, nekakvi socijalni liberali, ili još i prerušeni komunisti vedre i oblače metropolom. I sam je Predsjednik, doduše, bio komunist, ali je to bilo tako davno da više nije ni istina". (...) (Hina) dd 080707 MET dec 95