ZAGREB, 14. prosinca (Hina) - Uoči pariškog potpisivanja sporazuma parafiranog u Daytonu, Dražen Ćurić razgovara s veleposlanikom dr. Miomirom Žužulom, jednim od hrvatskih pregovarača u američkoj vojnoj bazi, o samom sporazumu, o
razlozima zbog kojih su se u rješavanje problema uključile SAD, te o interesima europskih zemalja na prostoru bivše Jugoslavije.
ZAGREB, 14. prosinca (Hina) - Uoči pariškog potpisivanja sporazuma
parafiranog u Daytonu, Dražen Ćurić razgovara s veleposlanikom dr.
Miomirom Žužulom, jednim od hrvatskih pregovarača u američkoj vojnoj
bazi, o samom sporazumu, o razlozima zbog kojih su se u rješavanje
problema uključile SAD, te o interesima europskih zemalja na prostoru
bivše Jugoslavije. #L#
Pojašnjavajući kako je i zašto došlo do uključivanja SAD, u
rješavanje problema i to nakon četiri godine, Žužul kaže: "Prvo,
vođeno je računa o tomu što se događa na globalnom europskom, a time i
svjetskom prostoru što je prilično neizvjesno. Drugim riječima,
postojalo je sve izvjesnije da se jedna krizna situacija može lako
razbuktati u nešto šire i opasnije. Tu prvenstveno mislim na zbivanja
u bivšem Sovjetskom Savezu, poglavito u Rusiji i u dijelu islamskih
zemalja. S druge strane, činjenica da se dio američkih povijesnih
partnera, kao što su Velika Britanija i Francuska, zapleo u Bosni i
Hercegovini iz koje se više nije mogao jednostavno izvući. I treće, u
vrijeme strukturiranja buduće Europske unije, buduće zajednice država
u Europi, postojeći mehanizmi kao primjerice NATO pakt, nisu uspjeli
pronaći adekvatne odgovore. Na taj način dugoročno slabi pozicija
SAD-a u političkom prostoru Europe, što Amerikanci nisu mogli
dopustiti. Zbog ta je tri razloga došlo do formuliranja problema Bosne
i Hercegovine kao jednog od dugoročno bitnih strateških interesa
Sjedinjenih Država". U nastavku Žužul govori o utjecaju i interesima
Engleske, Francuske, Njemačke te islamskih zemalja na ovome prostoru.
Žužul, govoreći o Daytonu, ocjenjuje kako su dugoročno
gledano, svi strateški interesi Hrvatske zadovoljeni, i smatra kako
"svi planovi idu za stvaranjem takvih globalnih odnosa koji će davati
šansu za brzo uključivanje u europske integracije". Napominje kako u
Daytonu nije bilo nikakvih spekulacija vezanih uz Baranju, a za
Prevlaku kaže kako je srpska strana postavila to pitanje, ali da to
što jedna strana postavi pitanje, "ne znači i dogovor o razmjeni. Ne
vjerujem da posatoji ikakva šansa da dođe do toga", kaže Žužul. Zašto
Zapad nije htio poraz Srbije, bilo je pitanje na koje Žužul odgovara:
"Zapad se odlučio za uspostavu balansa odnosa u ovom dijelu svijeta ne
provocirajući moguće šire sukobe. Zato je išao s jednim pristupom u
kojem nema pobjednika, odnosno bolje rečeno, u kojem nema jasno
poraženih. Koliko je Srbija pritom dobitnik, veliko je pitanje .
Činjenica je da na Zapadu vrijedi procjena da je najveći dobitnik
Hrvatska. Naravno, uvijek je pitanje koji su kriteriji procjene. Ako
usporedimo startne pozicije Hrvatske i Srbije, vidljivo je da se
Hrvatska puno više približila svojim ciljevima, za razliku od Srbije
koja je daleko od svojih, iako u ovom trenutku nije doživjela potpuni
vojni poraz".
Žužul drži da su daytonskim sporazumom odnosi između Hrvata i
Bošnjaka u federaciji BiH dosta dobro riješeni, a da se i na praksu,
koja nije isto što i papir, može gledati s optimizmom. Napominje
pritom kako su Hrvati ravnopravan narod i ravnopravan politički
subjekt na cijelom teritoriju Federacije, a da će cijeli niz pitanja
iz domene lokalne, političke, kulturalne i druge autonomije, biti
riješeni unutar kantona. O problemu vojske i policije kaže kako je
rješenje postojanje "dviju vojski koje će biti koordinirane kroz
zajedničko zapovjedništvo". O bosanskoj Posavini, kaže: "Nažalost, svi
su pregovori nekakav kompromis. Znam da je pitanje bosanske Posavine
najbolnije u ovom trenutku i da se ono, sa stanovišta pravde i morala,
čini neprikladnim. Ne samo da se čini, nego i jest nepravedno prema
tim ljudima. Činjenica je da su daytonski sporazumi crtani prema
aktualnom stanju na terenu i činjenica je da nitko nije pokazao volju
da se ide boriti. Čak će se i brojne NATO snage razmjestiti prema
uspostavljenim linijama, a ne prema osvajanju nekih teritorija. To je
naprosto politički pragmatizam i realizam kojeg trebamo biti svjesni.
Prvotni prijedlog o podjeli bosanske Posavine hrvatskom narodu nije
dao gotovo ništa. Na kraju smo ipak zadržali Orašje i Odžak i nakon
arbitraže najvjerojatnije Brčko, maksimum koji smo uspjeli izvući.
Naravno da to omogućava samo manjem dijelu Hrvata da se vrate na svoja
ognjišta i da je veliki dio nezadovoljan".
Na kraju veleposlanik Žužul iznosi svoje viđenje budućnosti
ovoga prostora, i kaže: "Ono što Dayton, po mojem mišljenju, daje
Hrvatskoj, jest potpuno rješavanje krize, odnosno potpuno preuzimanje
kontrole na njezinom cijelom teritoriju te otvaranje i ubrzani ulazak
Hrvatske u svijet. Ako sporazumi budu potpisani, Hrvatska ulazi u novu
i vrlo bitnu fazu razvoja, putem koje će se ostvariti glavni strateški
interesi. Ovi sporazumi dovode mir na područje BiH. Taj mir ne daje
nužno i definitivno rješenje krize u BiH, već će se na temelju njega
omogućiti procesi koji će dovesti do političkih rješenja, koja se više
neće ostvarivati u otvaranju koncentracijskih logora i ubijanjem
civila, nego političkim dogovorima".
(Hina) dp mć
140712 MET dec 95