LONDON, 13. prosinca (Hina/AFP) - Udarci koje je princeza Diana zadala ugledu kraljevske obitelji i njezine osobne ambicije, mora su za kraljicu Elizabetu II., koja s teškoćama održava monarhiju sve više podvrgnutu kritikama
Britanaca.
LONDON, 13. prosinca (Hina/AFP) - Udarci koje je princeza Diana zadala
ugledu kraljevske obitelji i njezine osobne ambicije, mora su za
kraljicu Elizabetu II., koja s teškoćama održava monarhiju sve više
podvrgnutu kritikama Britanaca. #L#
Godina 1995. nije za kraljicu bila toliko mučna kao 1992., kada je
nemoćna prisustvovala vodviljskom i medijskom kraju brakova dvojice
svojih sinova, Charlesa i Andrewa, ali je pokazala da Elizabeta II. ne
vlada više obiteljskim poslovima.
Iako je monarhija do sada uspjela preživjeti, u svoj svojoj pompi i
slavi, samo zato što je u potpunosti pristala biti tek privid vlasti,
mladi naraštaj traži i vlast i privid.
U svojoj 34 godini zvijezda Diana je pozvala BBC, ne upozorivši
kraljicu, a ispovijedi o njezinim nedaćama slušao je 21 milijun
britanskih televizijskih gledatelja. Bili su preneraženi njezinim
priznanjem o višegodišnjoj vezi s konjičkim časnikom koji je njihovu
priču prodao novinama, a posebice njezinom odlučnošću da odigra ulogu
dostojnu njezinog "izvanrednog poznavanja ljudi i ophođenja s njima".
Željela bi postati poseban "veleposlanik" svoje zemlje.
O tom zahtjevu raspravljaju kraljica, premijer John Major i britansko
ministarstvo vanjskih poslova, no nije lak posao organizirati takvo
što jer nitko više ne može zanemariti Dianinu sklonost "posebnostima",
što nije idealno za predstavljanje zemlje u inozemstvu.
Tim više što je napravila pogrešku pojavivši se prošli tjedan pokraj
uglednog člana laburističke stranke teško prikrivajući kritiku vladine
politike u svezi s beskućnicima.
Time je zaradila naslovnu stranicu Financial Timesa, nešto sasvim
novo za princezu više naviknutu na naslovne stranice
senzacionalističkih časopisa. Ta je naslovna stranica prouzročila
zabrinutost "visokog društvenog sloja" zbog upletanja člana kraljevske
obitelji u političko područje.
Ako kraljevska obitelj izgubi neutralnost, riskira da izgubi sve.
Svojedobno ne samo da su kraljevi i njihove obitelji patili u tišini,
nego su dobro pazili da se ni o čemu ne izjašnjavaju.
Elizabeta II., kao i njezin otac, stric ili djed, nikada nije dala
intervju, nikada nije govorila o svojem privatnom životu i potpuno se
povukla pred stvarnom vlašću: premijerom, parlamentom i, danas,
tiskom.
No, prošle godine, princ Charles, nasljednik krune, također je
govorio o svojoj vezi s Camillom Parker-Bowles i svojim gledištima o
različitim temama poput arhitekture, siromaštva, rasizma i svojoj
budućnosti "suvremenog" monarha.
Princ, kao i njegova žena od koje živi odvojeno tri godine, želi
postojati izvan privida. I možda je baš to njegova slaba strana.
Elizabeta II. toliko je poštovana u Londonu i u Commonwealthu upravo
zato što se pomirila s prividom vlasti.
Čak i kada je izruguje genijalni kanadski imitator, tisak pozdravlja
njezinu hladnokrvnost i suzdržanost.
Bilo je to uoči referenduma o suverenosti Quebeca. Imitirajući do
savršenstva glas premijera Jeana Chretiena, radijski voditelj uspijeva
prevariti sve mjere osiguranja Buckinghama i razgovara telefonski 20
minuta s kraljicom.
Moli je da uputi poziv za jedinstvo zemlje na kanadskoj televiziji.
Kraljica pristaje pod uvjetom da joj faksira tekst tog govora.
Britanski je distancirana i kad se on počinje šaliti na račun njezinih
šešira.
Osam dana poslije, na sastanku na vrhu Commonwealtha na Novom
Zelandu, zadržava osmijeh iako je njezin premijer John Major više nego
ikada izložen kritikama zbog svoje potpore francuskim nuklearnim
pokusima.
Ako Charles ne postane kralj, stariji sin princa i princeze od
Walesa, William, popet će se na prijestolje. S 13 godina upisan je na
Eton, najslavniju englesku privatnu školu, na kojoj se jedan britanski
kralj nikada nije školovao. Mala revolucija.
(Hina) bnš bnš
131226 MET dec 95