ZAGREB, 11. prosinca (Hina) Ivan Šabić u komentaru "Sarajevo ipak u Federaciji", u današnjem Vjensiku, analizira nastojanja bosanskih Srba "da se izbore za 'poboljšanje' daytonskog sporazuma", odnosno za njegove izmjene u dijelu koji
se odnosi na Sarajevo. Pritom izdvaja i neke od reakcija zapadnih političara koji "iskazuju razumijevanje za proteste u 'srpskom Sarajevu'", pa se čak zalažu i za "davanje dodatnih jamstava Srbima u Sarajevu".
ZAGREB, 11. prosinca (Hina) Ivan Šabić u komentaru "Sarajevo ipak u
Federaciji", u današnjem Vjensiku, analizira nastojanja bosanskih Srba
"da se izbore za 'poboljšanje' daytonskog sporazuma", odnosno za
njegove izmjene u dijelu koji se odnosi na Sarajevo. Pritom izdvaja i
neke od reakcija zapadnih političara koji "iskazuju razumijevanje za
proteste u 'srpskom Sarajevu'", pa se čak zalažu i za "davanje
dodatnih jamstava Srbima u Sarajevu". #L#
Šabić napominje kako se Srbi nadaju da bi to "možda ipak moglo
rezultirati davanjem nekog posebnog statusa dijelu Sarajeva koji je
danas pod srpskim nadzorom, a to bi, u krajnjem, značilo izmjenu
daytonskog sporazuma", pa su zbog toga i "zakazali referendum o
mirovnom sporazumu iz Daytona, odnosno o dijelu toga sporazuma koji se
odnosi na Sarajevo". Šabić tu izdvaja i odgovor vodstva Federacije i
Republike BiH koji, "naravno, nisu zainteresirani za takav način
rješavanja pitanja Sarajeva" i odgovaraju kako 'će se o sigurnosti
svih stanovnika Sarajeva, uključujući i srpsku populaciju, brinuti
vlada koja je odgovorna za to, dakle Federacija i Republika'".
Šabićm nastavlja: "U Parizu, međutim, kao i na drugim mjestima s
kojih je pokazano razumijevanje za Srbe u Sarajevu ili zabrinutost za
njihovu sudbinu, ističu da na snazi ostaje neizmijenjen daytonski
sporazum, da dodatna jamstva lokalnom pučanstvu ne znače i izmjenu
mirovnoga plana. A neka službena izaslanstva Ujedinjenih naroda
pokušavaju na Palama dogovoriti raspoređivanje međunarodnih
policijskih snaga na sarajevskom području, kako bi se stvorili
preduvjeti za primjenu sporazuma. Vrijeme će pokazati jesu li to
dovoljna jamstva da će sporazum zaista ostati neizmijenjen, tj. da se
hrvatsku i muslimansku stranu neće pokušati privoljeti na nove
pregovore. Sva dosadašnja iskustva s posredničkim timovima i njihovim
nalogodavcima, osobito najnovija - s pokušajem ravnomjernog
raspoređivanja nezadovoljstva, bez pridavanja osobite pozornostu
(ne)pravednosti određenih rješenja - ipak upućuju na oprez.
Po logici stvari, rušenje sporazuma na jednoj točki nužno bi dovelo
do njegove potpune propasti. Eventualno uvažavanje rezultata srpskoga
referenduma o Sarajevu, koji bi sam po sebi uvažio etničko čišćenje i
osvajanje teritorija, trebalo bi, naime, voditi uvažavanju i svih
drugih zahtjeva za korekcijom daytonskog sporazuma. Mnogi od tih
zahtjeva posve su opravdani, za razliku od srpskih zahtjeva za
Sarajevom. To međunarodna zajednica jednostavno ne može dopustiti, ako
neki od dovoljno važnih čimbenika ne zaključi da mu je u interesu još
jedno iscrpljujuće pregovaranje o BiH.
Paljanski su čelnici najavljivali da će već na londonskoj
konferenciji doći do korekcija daytonskoga sporazuma. Kako se to nije
dogodilo, a kako predstavnik bosanskih Srba u Miloševićevom
izaslanstvu, Aleksa Buha, izjavljuje da je od svih srpskih prijedloga
za Sarajevo izgledno jedino produljenje rokova provedbe daytonskog
sporazuma (time bi se onim stanovnicima 'srpskog Sarajeva', koji ne
žele ostati pod vlašću Federacije BiH dalo vremena za preseljenje),
čini se da najavljeni referendum gubi smisao čak i u očima paljanskih
čelnika".
(Hina) dp sp
110910 MET dec 95