VEČERNJI LIST: PRECRTAVANJE PREAMBULE

ZAGREB, 20. studenoga (Hina) - "Je li uopće trebalo unositi povijesnu preambulu u Ustav Republike Hrvatske? To začudno, ali i vrlo intrigantno pitanje, postavio je u posljednjem broju časopisa 'Erasmus' dr. Ivo Goldstein, inače stručnjak za opću srednjovjekovnu povijest. Autor se, naime, pita nije li taj vid 'izvorišnih osnova' jednoga temeljnog državnog akta danas tek 'deplasirani anakronizam', s obzirom na to da 'više ničeg sličnog nema u modernim liberalno-demokratskim ustavima' te da se 'prava naroda na svoju državu zasnivaju na posve drugim temeljima, a ne na događajima iz davnih stoljeća'", prenosi Željko Krušelj u uvodu kolumne 'Hrvatski koloplet' u današnjem Večernjem listu. Krušelj smatra da je Goldsteinova "dilema" samo prividna, "s obzirom na to da je nizom primjera pokušao dokazati kako su tamo navedene povijesne činjenice, i to gotovo bez iznimke, ili znanstveno netočne, ili u povijesnom kontekstu krivo interpretirane, ili barem manje značajne nego što se to obično smatra", pa je u zaključku ustvrdio da su ti fakti "'podloga za jačanje autokratskih i nedemokratskih tendencija, te odvlače pozornost javnosti od pravih, životnih problema'. Proizlazi, sve u svemu, da bi ustav trebalo najhitnije mijenjati, ali ne zbog historiografskih 'zabluda', već iz nekih aktualnijih političkih i ideoloških razloga", ocjenjuje Krušelj i stoga u nastavku raščlanjuje samu 'problematičnu' preambulu. "Goldstein, prije svega, zanemaruje neke temeljne činjenice, presudne za oblikovanje sadašnjeg, pet godina starog, Ustava. Hrvatskoj brojne povijesne okolnosti nisu išle u prilog, tako da je postala suverena i samostalna država tek stoljeće-dva nakon što je tu privilegiju izborilo niz danas najrazvijenijih zapadnoeuropskih zemalja. (...) Nasuprot tome, Hrvatska je svoj Ustav usvajala u prosincu 1990., dok je formalno još bila unutar jugoslavenske federacije, bez međunarodne potpore za neovisnost. Štoviše, dotadašnje ustavno određenje 'SR Hrvatske' kretalo je od postavke da je ona zasnovana na dvojbenome suverenitetu, hrvatskom i srpskom, što je velikosrpskim ideolozima davalo i formalni povod za stalne pritiske na demokratski ustrojenu vlast. Jedino što je hrvatsko vrhovništvo tada moglo učiniti, bilo je upravo donošenje novoga Ustava, u kojem je određenje o Hrvatskoj kao 'nacionalnoj državi hrvatskoga naroda i državi pripadnika inih naroda i manjina' bude iz normativnog dijela prebačeno u preambulu, te osnaženo konkretnijim navođenjem povijesnih zbivanja u kojima se potvrđivala njegova višestoljetna državotvorna tradicija. Taj je sadržaj zapravo bio važniji međunarodnoj javnosti koja, ili nije poznavala hrvatsku povijest, ili ju je u tim kritičnim trenucima 'otkrivala' preko beogradskih falsifikata. Upravo je stoga i moguće da prilikom promjene Ustava, ali zbog nekih prevladanih rješenja u njegovu normativnom dijelu, budu izostavljeni i dijelovi preambule, no zasigurno ne na način koji sugerira 'Erasmusov' tekstopisac". U nastavku članka Krušelj analizira neke od Goldsteinovih prosudbi povijesnih zbivanja, odnosno osvrće se na problem tumačenja hrvatske povijesti i na kraju piše: "Stručnjak bi morao biti svjestan da se povijesna zbivanja u nekim prigodama ponajprije doživljavaju kroz simbole. Ustavotvorac, stoga, nije pogriješio što je godinu 1527. naveo kao onu koja je trasirala puna četiri stoljeća hrvatske povijesti, a isto je i s većinom Goldsteinovih faktografskih cjepidlačenja. Time se i 'Erasmusovo' bavljenje preambulom razotkriva kao štivo koje zasigurno nema za cilj zalaganje za neku 'čistu' znanost". (Hina) dd 200728 MET nov 95