VJESNIK: SRBI PRED ISTIM IZBOROM

ZAGREB, 16. studnoga (Hina) - Komentirajući potpisivanje sporazuma o istočnoj Slavoniji, Ivan Šabić u današnjem Vjesniku napominje kako "sporazuma, naravno, nema bez kompromisa". Pritom izdvaja dva detalja. Prvo, da neke od odredaba sporazuma nisu po volji hrvatskim prognanicima "koji jednostavno ne mogu povjerovati da će se vratiti u svoja mjesta prije nego što iz njih odu oni koji su istjerali nesrpsko pučanstvo", i drugo, da sporazum ima "neka rješenja za koja su lokalni srpski čelnici svega nekoliko sati prije potpisivanja tvrdili da su posve neprihvatljivi. Jasno je da je tako nagloj promjeni njihovih stajališta kumovao srbijanski predsjednik Slobodan Milošević", piše Šabić i napominje kako "nema nikakve sumnje da je riječ o posljedici jakoga američkoga pritiska koji, osim postizavanja onoga što bi trebao biti pravi razlog pregovaranja, ima i neke druge, kratkoročne ciljeve. Erdutsko-zagrebački sporazum je sročen i upriličen tako da pregovore održi u središtu medijske pozornosti, da opravda njihovo (u ovom trenutku) dvotjedno trajanje i da održi privid uspješnosti američkoga posredovanja, i ne može se kazati da uspjeh nije ostvaren", smatra Šabić. U nastavku komentara analizira ocjene čelnika pobunjenih Srba o potpisanom sporazumu i piše: "Srpski pregovarač Milan Milanović, premda je upravo on u Erdutu potpisao sporazum, kaže da je teško reći što će se dogoditi za dvije godine, ali je već u ovom trenutku spreman ustvrditi da će nakon isteka prijelaznog razdoblja, pri čemu opće ne spominje mogućnost da bi ono moglo trajati jednu godinu, Srbi odlučivati o svojoj sudbini. To znači da na sudbinu istočne Slavonije ne bi moglo utjecati i nesrpsko pučanstvo koje je u vrijeme popisa 1991. bilo u većini. Milanović, naime, ima u planu organizirati referendum, a nesrpsko pučanstvo će nakon isteka prijelaznoga razdoblja biti u izrazitoj manjini, kako zbog toga što se iz kojekakvih razloga mnogi neće moći vratiti, tako i zbog odredbe u sporazumu po kojoj će sva građanska prava imati svi građani koji se zateknu na 'području', a prije su imali stalno prebivalište u Hrvatskoj". Šabić iz svega zaključuje: "Prema tome, s njegove točke gledišta ništa novo se nije dogodilo, što znači da bi, u slučaju da se takvo stajalište održi, erdutsko-zagrebački sporazum brzo mogao pasti u zaborav. Jedna se stvar, međutim, nije ni za dlaku promijenila: srpsko vodstvo s okupiranih teritorija, tj. nihovi beogradski sponzori, nalazi se pred istim izborom pred kojim je bilo i prije potpisivanja sporazuma. Jedna im je mogućnost prihvatiti sadašnji sporazum i surađivati s hrvatskim vlastima i međunarodnim institucijama, kako bi se mirnim putem došlo do rješenja, koje će osim srpskih uvažiti i interese protjeranog nesrpskog stanovništva, ali i biti u skladu s međunarodnim normama. Druga mogućnost, koju Milanović i društvo, ako je suditi po njihovim najnovijim izjavama, još nisu u potpunosti odbacili, jest ustrajavanje na sadašnjoj politici razbijanja hrvatskoga državnog teritorija i uskraćivanja elementarnih prava nesrpskog stanovništva, što ne može rezultirati ničim do definitivnom propašću svih mirovnih nastojanja i hrvatskom odlukom da posegne za vojnim mjerama". (Hina) dd 160042 MET nov 95