ZAGREB, 9. studenoga (Hina) - 'Sveto ime Dinamo' i predizborne agitacije za vraćanje imena 'Dinamo' nogometnom klubu iz Maksimira, komentira u današnjem Vjesniku Stjepan Čuić. Istaknuvši kako je za jedno to ime sveto, a za druge
sovjetsko - "A sovjetsko i sveto, zna se, ne ide zajedno!" - Čuić ocjenjuje kako je smiješno i riskantno kada se na 'svetom imenu' gube glasovi, tj. mandati jer je to, "naime, kratkotrajno.
ZAGREB, 9. studenoga (Hina) - 'Sveto ime Dinamo' i predizborne
agitacije za vraćanje imena 'Dinamo' nogometnom klubu iz Maksimira,
komentira u današnjem Vjesniku Stjepan Čuić. Istaknuvši kako je za
jedno to ime sveto, a za druge sovjetsko - "A sovjetsko i sveto, zna
se, ne ide zajedno!" - Čuić ocjenjuje kako je smiješno i riskantno
kada se na 'svetom imenu' gube glasovi, tj. mandati jer je to, "naime,
kratkotrajno. #L#
Igra s imenima i nazivljem može izazvati lančanu reakciju, pa će
'sveto ime' postati marginalno. I time, neuvjerljiv problem. Zašto,
primjerice, nitko od kandidata nije obećao biračima da će vratiti
narodna imena na table po Zagrebu?", pita Čuić i u nastavku među inim
piše:
"Dakako, nekima je važniji naziv nogometnog kluba nego naziv restorana
ili robne kuće - premda se u Zagrebu broj posjetitelja i na takvim
mjestima u tijeku godine, može podudarati s brojem gledatelja u
Maksimiru. A nazivlje, koje prolaznicima svakodnevno bode oči, govori
i o stilu - vlasnika lokala, prolaznika, samoga grada. I nije istina
da je ljudima svejedno kako se što zove u Zagrebu. Uostalom, valjda je
u toku stoljeća nastalo dovoljno pojmova prema kojima su građani
sentimentalni, naročito izvorni Zagrepčani. Ti su pojmovi stariji od
imena maksimirskog kluba. Jer ime Dinamo ne vuče porijeklo iz
antike, nego iz sovjetike. Da je maksimirski klub, primjerice, bio
dobio ime Maksimir, svejdno bi u njemu Kranjčar, Mlinarić, Zajec,
Deverić i mnogi drugi igrali briljantno. Ljudi su, dakle, vezani za
igrače, vrijeme, atmosferu... I opet bi to bila atmosfera otpora, ali
samo u nogometnim koordinatama, tj. koordinatama Nogometnog saveza
Jugoslavije i njegovih pravila. A pravilo tog saveza bilo je,
primjerice i ono da je Marko Mlinarić, najbolja desetka kroz nekoliko
sezona, mogao igrati u reprezentaciji samo pod uvjetom da ne nosi -
križ oko vrata?! kad se danas govori o idealnom, gotovo jedinom
dinamovskom otporu zvezdaštvu i, općenito, velikosrpstvu, kako to da
ni uprava kluba ni tadašnji hrvatski nogometni bossovi nisu mogli
čvrsto stajati iza Mlinarića u takvim situacijama - uvredljivima i za
njih, i za Mlinarića, i za proklamiranu ravnopravnost naroda i
narodnosti u bivšoj državi?! Bilo je pravo Roberta Prosinečkog da
prijeđe u 'Crvenu zvezdu', ali kako to da u 'idealnoj' maksimirskoj
atmosferi nije bio dovoljno motiviran za ostanak?!
Spominjem sve ovo, u natuknicama, dakako, samo zato jer držim da
gospoda koja licitiraju imenom Dinamo trebaju podastirati
javnosti sve činjenice, to više što se (ne)sporazum s imenom
maksimirskog kluba djelotvorno koristi kao ulog u političke karijere.
Bez obzira na zbilju i u klubu i u samome gradu. Inače, osobno nemam
ništa protiv da se to ime vrati - bilo s pozivom na izvorno porijeklo
riječi, bilo na njezinu sovjetsku (ideološku) adaptaciju", zaključuje
Čuić.
(Hina) mc
090805 MET nov 95