LONDON, 14. listopada (Hina/AFP) - Budućnost britanske filmske industrije, u procvatu pedesetih i šezdesetih godina, sumorna je, ako je suditi po sve manjem ulaganju unazad deset godina.
LONDON, 14. listopada (Hina/AFP) - Budućnost britanske filmske
industrije, u procvatu pedesetih i šezdesetih godina, sumorna je, ako
je suditi po sve manjem ulaganju unazad deset godina. #L#
U izvješću objavljenom ovog tjedna, Centar za politička istraživanja
bilježi međutim neke znakove nade, poput stalnog rasta broja
gledatelja u britanskim kinodvoranama.
"U Velikoj Britaniji raspolažete najvećim izvorom talenata. Mogli
biste imati golemu industriju", nedavno je kazao američki redatelj
Steven Spielberg pred britanskim poslanicima u posjetu Hollywoodu.
"To znači da usprkos međunarodnom uspjehu "Vatrenih kočija"
osamdesetih godina ili filma "Četiri vjenčanja i sprovod" devedesetih,
koji ukazuju na snagu britanskog talenta, ti filmovi ostaju usamljeni
slučajevi", piše Centar.
"To je kao da se sitni tvorničar limunade pita zašto ne uspijeva
konkurirati Coca-Coli", objašnjava britanski producent David Puttnam
(Midnight Express, Chariots of fire) koji je i sam bezuspješno pokušao
prodrijeti u Hollywood.
Godine 1984. britanska ulaganja u film dosegla su 435 milijuna funti
(690 milijuna dolara). Prošle godine iznosila su samo 220,4 milijuna,
što je ipak bolje nego 1989. godine (131,5 milijuna funti).
Velika Britanija s 59 filmova nalazi se na četvrtom mjestu zemalja
koje proizvode filmove u Europi za 1993. godinu. Prethode joj
Francuska (152), Italija (106) i Njemačka (67), a za njom slijedi
Španjolska (53).
Godine 1993. samo se jedan britanski film - "Much ado about nothing"
redatelja i glumca Kennetha Branagha - uspio svrstati među 20
najgledanijih filmova u Velikoj Britaniji. Ostalih 19 bili su
američki.
Doista, Velika Britanija proizvodi sve više filmova, ali sa sve manje
sredstava. Godine 1993. prosječni troškovi britanskog filma iznosili
su 3,2 milijuna funti nasuprot 8,4 milijuna deset godina ranije.
Opće je priznato da europski filmovi mogu biti isplativi na
međunarodnom planu samo ako njihov proračun iznosi više od 5 milijuna
funti a tendencija koja se primjećuje u Velikoj Britaniji smatra se
"zabrinjavajućom" u izvješću.
Međutim, od 1984. godine broj gledatelja redovito raste, te se popeo
s 54 na 124 milijuna ulaznica. Daleko je to od 1,396 milijardi
gledatelja 1950. godine, ali tendencija ohrabruje.
Drugi pozitivan znak je povratak, unazad nekoliko godina, američkih
producenata u britanske studije, posebno zbog slabosti funte.
"Iako su čuveni studiji Ealing pali pod stečaj u listopadu 1994,
Pinewoodu i Sheppertonu (filmski studiji blizu Londonu) ta je godina
bila najuspješnija unazad 11 godina" - zahvaljujući Amerikancima,
smatra Centar.
Godine 1993. deset od 59 filmova snimljenih u Velikoj Britaniji
financirali su stopostotno Amerikanci. Iako su zaposlili britanske
tehničare, njihov uspjeh donio je novaca jedino Hollywoodu.
(Hina) bnš bnš
141053 MET oct 95