HRVATSKI UČENICI NA AUSTRIJSKIM ŠKOLAMA

BEČ, 21. srpnja (Hina) - Gotovo svaki deseti učenik u Austriji u školskoj godini 1993/1994 bio je strani državljanin. To je početkom tjedna objavio Austrijski središnji statistički ured (OeSTAT). Statističkim popisom su obuhvaćeni učenici svih pučkih, glavnih i politehničkih škola, posebnih škola za duševno zaostalu djecu te škola opće i strukovne naobrazbe. U ukupnom broju od 1.160.556 učenika, čak 9,2 posto ili 107.333 učenika su bili stranci. Od školske godine 1989/90 do 1993/94 statistički ured je zabilježio porast broja učenika stranaca za više od 50.000, dok je, primjerice, u razdoblju između školskih godina 1985/86 do 1989/90 broj učenika stranaca bio porastao za samo 8.000. Najviše učenika neaustrijskih državljana je, prema zadnjem popisu, bilo u Beču, s udjelom od 20,5 posto. U nekim bečkim kotarevima (ukupno ih je 23) broj učenika stranaca prelazio je 40 posto: u 20. kotaru (Brigittenau) ih je bilo 46 posto, u 5. (Margaretenu) 44 posto, a u 16. (Ottakringu) 43 posto. Djeca stranaca natprosječno su zastupljena u školama za duševno zaostalu djecu (21,7 posto) i na politehničkim tečajevima (17 posto). U Beču zastupljenost učenika na školama za duševno zaostalu djecu iznosi 36,8 posto. U pojedinim bečkim kotarevima ta stopa prelazi 60 posto: u Margaretenu 68,9 posto, u Ottakringu 69,8 posto i u Brigittenau 67 posto. Stranaca u Austriji najmanje je u učiteljskim školama (0,6 posto), na općeobrazovnim višim školama (3,8 posto) i na stručnoobrazovnim višim školama (3,8 posto). Ukupan broj učenika, hrvatskih državljana, školske godine 1993/94 u Austriji je iznosio 6.056. Od toga broj 5.140 (84,87 posto) učenika je pohađalo obvezne škole, 264 učenika (4,36 posto) srednje stručne škole, 245 učenika (4,05 posto) više stručne škole i 407 učenika (6,72 posto) općeobrazovne više škole. S čak 120 učenika, upadljivo je visok broj hrvatskih državljana u školama za duševno zaostale. Politehničke tečajeve je pohađalo 199 učenika, što praktički odgovara svakom drugom hrvatskom učeniku tog godišta. Politehnički tečaj se pohađa u 9. stupnju školstva (u Austriji obvezna naobrazba traje devet godina). Tečaj, koji je u Austriji na vrlo lošem glasu, ne omogućuje daljnju izobrazbu, a na tržištu rada njeni apsolventi čine najniži socijalni sloj. Tajnik u klubu zastupnika "Zelenih" u austrijskom parlamentu, Franjo Schruiff, za razmjerno veliku zastupljenost stranaca u školama za duševno zaostale, navodi dva objašnjenja: "Jedno je da se strance, koji ne znaju dovoljno jezik zbog niskog stupnja uključenosti u austrijsko društvo, često - unatoč visokog kvocijenata inteligencije - stavlja u takve škole, dok je drugi razlog socijalne prirode. Pogođeni su učenici, čiji se roditelji nalaze u teškom socijalnom položaju i svojoj djeci nisu u stanju pružiti dostatnu pažnju". I za visok broj polaznika politehničkih tečajeva "odgovorni" su slični socijalni razlozi, kaže Schruiff. On postupak slanja djece u škole za duševno zaostale smatra "otvorenom diskriminacijom s namjerom diskriminiranja". Glasnogovornik bečkog školskog vijeća, Michael Weber, ne dajući objašnjenje za veću zastupljenost stranaca u tim školama, niječe postojanje bilo kakvog oblika diskriminacije. On kaže da "nacionalnost ili bilo kakvo drugo obilježje nisu presudni za donošenje odluke da se ta djeca pošalju u takve škole". Izabranog učenika se tek "na zahtjev učitelja i ravnatelja škole šalje na psihološki test, kojem raoditelji moraju dati svoju suglasnost", tvrdi Weber. U Beču, gdje se školuje gotovo svaki četvrti hrvatski đak u Austriji, za razliku od drugih gradova, nema ni hrvatske dopunske nastave. Austrijsko-hrvatska kulturna zajednica (AHKZ) je još 1993. godine bečkom gradskom školskom vijeću podnijela peticiju u kojoj se zahtjevalo uvođenje dopunske nastave na hrvatskom jeziku. Peticiju je potpisalo više od 2.500 hrvatskih roditelja iz Beča. (Hina) zm br ZVONIMIR MILAS 211444 MET jul 95