PRVO SUĐENJE ZA RATNE ZLOČINE U VELIKOJ BRITANIJI

LONDON, 15. srpnja (Hina) - Szymon Serafinowitz, krhki osamdesetočetverogodišnjak, izišao je u četvrtak pred britanski sud, optužen za ubojstvo četvorice Židova u Bjelorusiji za vrijeme drugog svjetskog rata. Serafinowitz, koji je rođen u Bjelorusiji a sada živi u Velikoj Britaniji, postao je prva osoba u Britaniji optužena po Zakonu o ratnim zločinima koji je donesen prije četiri godine. Po tom se zakonu omogućuje pokretanje sudskog postupka protiv osoba optuženih za ubojstva počinjena na područjima koja su bila pod njemačkom okupacijom do 1945. godine, čak ako i nisu bili britanski građani u vrijeme kada su zločini izvršeni. Nakon završetka Nuernberškog procesa krajem četrdesetih, za Veliku Britaniju je ispod slučaja traženja i hvatanja ratnih zločinaca bila podvučena crta. Britanija je službeno priznala da bi unutar njenih granica moglo biti još ratnih zločinaca tek 1986., kada je predstavnik Centra Simona Wiesenthala, Efraim Zuroff, tadašnjem ministru unutarnjih poslova Douglasu Hurdu predao popis od 17 osoba za koje je sumnjao da su počinili ratne zločine. Prvotna reakcija britanskog ministra bila je pomalo rezervirana, ali je na kraju ipak osnovao komisiju koja je istražila navedene slučajeve. U svom izvješću komisija je zaključila: "Slučajevi koje smo istražili otkrivaju strahovite primjene masovnih ubojstava i mi ne smatramo da vremenska distanca od dana kada su ona počinjena daje dovoljno razloga da se ne bi poduzela akcija". Symon Serafinowitz, čovjek koji je u četvrtak optužen za ubojstvo četvorice Židova, nije bio među osumnjičenima čije je slučajeve komisija tada razmatrala. Konačno, 1991. donosen je Zakon o ratnim zločinima. Britanija je bila zadnja od zemalja saveznica iz drugog svjetskog rata koja je uvela sud za ratne zločine. Druge su zemlje poduzele takve akcije ranije. Tadašnji Sovjetski Savez sudio je tisućama, mnogima od njih, pod izlikom da ih osuđuje za ratne zločine, sudeći za antikomunističku djelatnost. SAD su istražile više od 300 slučajeva, započevši s time ranih 70-ih, te izručila brojne osumnjičene njihovim matičnim zemljama. Francuska je tijekom 80-ih sudila trojici kolaboracionista: Klausu Barbieu, Paulu Touvieru i Reneu Bousquetu. Jedno od nakontroverznijih suđenja bilo je ono poduzeto protiv Jana Demjanjuka, kojeg je potkraj 80-ih izraelski sud pogrešno identificirao kao čuvara iz Treblinke i koji je oslobođen 1993. godine. Otkako je 1991. s istragama započela i Velika Britanija, pripadnici specijalne policijske postrojbe Scotland Yarda, među kojima su i dva povjesničara, posjetili su Rusiju, zemlje Balkana, baltičke države, Ukrajinu, Njemačku, Poljsku, Izrael, Ameriku, Kanadu i Južnu Afriku. Proučeno je više od 300 slučajeva, a 250 ljudi je oslobođeno sumnje. Mnogi osumnjičeni u međuvremenu su umrli. Među onima za koje je otvorena istraga samo je jedan bio mlađi od 65 godina. Komisija je cijelo vrijeme dobro pazila da identitet osumnjičenih ostane tajna kako ne bi dala povoda optuženima da se kasnije brane na temelju tvrdnje da sudski postupak nije pravedan jer je javnost pristrana. Šest novih slučajeva prijavljeno je od siječnja, a postrojba za ratne zločine trenutačno istražuje još 14 drugih. Suđenje Symonu Serafinowitzu započelo je upravo u vrijeme kada su televizijski ekrani već nekoliko dana puni potresnih slika i izviješća o srebreničkom egzodusu. Ovo je suđenje privuklo pažnju na ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Ipak, jedino što se za sada može čuti riječi su novinara kako je pravda spora ali ipak neizbježna. (Hina) sk br SNJEŽANA KOBEŠČAK 150652 MET jul 95