SLOBODNA DALMACIJA: HRVATSKA POD PRESINGOM

ZAGREB, 11. srpnja (Hina) - U svojoj redovitoj kolumni 'Osobni pogledi', Danko Plevnik u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji raščlanjuje aktualni politički trenutak Hrvatske i, među ostalim, piše: "Hrvatska je državna politika pod neobično jakim međunarodnopolitičkim presingom u smislu konačnog pacifiziranja situacije u Hrvatskoj, a nikako ponovnog rasplamsavanja rata. U međunarodnim se diplomatskim krugovima nova militarizacija 'krajine' ponajprije pripisuje hrvatskim vlastima kao reakcija na oslobađanje zapadne Slavonije oružanim putem. Zato se Miloševiću i progledava kroz prste, jer on po onom Vanceovm silogizmu brani samo ono što je međunarodna zajednica dogovorila kao autonomno srpsko. Otuda nove hrvatske vojne akcije ne bi dobile nikakvu javnu ili tajnu potporu jer bi se zasad tretirale kao predizborna unutrašnjopolitička a ne geopolitička nužda. Odgovornost za bilo kakvu akciju masivnijeg karaktera morala bi u međunarodnoj zajednici preuzeti Njemačka koja je jamčila da će Hrvatska hrvatskim Srbima omogućiti visok stupanj autonomnosti u krajevima s većinskim srpskim stanovništvom. I to su razlozi zbog kojih Hrvatska ne može trčati pred rudu, iako domaće javno mnijenje stvra takvu klimu. Po nekim inozemnim analitičarima Tuđmanu se brani rat, jer će bez rata navodno pasti na izborima". (...) Komentirajući u tom kontekstu ulogu Njemačke i njezino uključivanje u snage NATO-a, što je naišlo na "urnebesni protest u Srbiji i na Palama", PLevnik piše: "Srbija je glasnogovornik onih zemalja koje se plaše nove i ravnoporavne NJemačke koja više nema ambicija biti gospodarski div, a geopolitički Pigmej. Međutim, geopolitičke konstante vrijede i za Njemačku. Što se više politička geografija neprijateljstva pomiče na istok, to izgleda više slabi politička geografija prijateljstva na zapadu. Jača Njemačka imat će i jače neprijatelje koji će obnavljati protunjemačke odnose snaga. Već se, na primjer, čuju vijesti da će NATO stopirati upotrebu 'tornada' u BiH!? Iako se nikako ne može govoriti o hrvatsko-njemačkim političkim odnosima kao o sustavu spojenih posuda, čini se da svako veće demonstriranje njemačke snage ima za posljedicu umanjivanje hrvatske snage. Jer što više može Njemačka, to manje smije Hrvatska. Pritisak na Njemačku automatski izaziva i pritisak na Hrvatsku. Na taj se način otplaćuje ona visoka cijena njemačkoga priznanja Hrvatske budući da Kohl mora voditi računa o strateškim interesima zapadnih saveznika, ali i o taktičkim interesima CDU-a unutar Njemačke. Mir, pomirbu i trezvenu glavu od Hrvatske očekuje i EU i SAD. Nije nikakav slučaj da su programi PHARE i 'Malih subvencija za razvoj demokracije', koje potiče američko veleposlanstvo, binacionalnog karaktera, naime služe subvencioniranju onih investicijskih aktivnosti od kojih će koristi imati i Hrvati i Srbi u Hrvatskoj. Mir je pretpostavka svakom gospodarskom poletu, ali je i sam mir jedna velika investicija. Američka vlada, primjerice, troši 6,6 milijardi dolara godišnje za promicanje mira, 2,4 milijarde dolara za izgradnju demokracije u inozemstvu te 1,7 milijardi dolara za osiguranje humanitarne pomoći, od toga dobrim dijelom i za djecu izbjeglice u bivšoj Jugoslaviji. Postoje dakle ne samo velika geopolitička nego i geoekonomska očekivanja od Hrvatske da produži u pravcu repacifikacije vlastitog prostora. Većina Hrvata sklona je vjerovati da je za takva očekivanja Hrvatska do sada premalo dobila. Međunarodnopolitički tutori tvrde suprotno. Geopolitičke odluke, na žalost, nisu stvar ukusa, niti se o njima obično glasuje. To je stvar najvišeg rukovodstva koje ima i najopsežnije informacije o krucijalnim geopolitičkim konstelacijama", zaključuje Plevnik. (Hina) mc 110804 MET jul 95