ZAGREB, 23. svibnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo
Tuđman primio je jučer pismo banjalučkog biskupa dr. Franje Komarice.
Pismo koje je Hini dostavio Ured predsjednika Republike Hrvatske,
prenosimo u cijelosti:
Poštovani gospodine Predsjedniče,
Iz mnogostrukih razgovora koje sam osobno imao s Vama i Vašim
najbližim suradnicima kroz zadnje tri godine, kao i iz poruka i apela
koje sam državnom vrhovništvu RH i političkim predstavnicima hrvatskog
naroda u BiH slao preko svojih najbližih suradnika ili pismeno bili
ste svi kontinuirano, od 1991. g. do sada, obavještavani s aktualnom
situacijom katolika - Hrvata i drugih, na području moje banjalučke
biskupije. A naša situacija, posebno na području kojem cijelo ovo
vrijeme komandiraju vlasti bosanskih Srba, što je i najveći dio moje
biskupije, te na području bihaćke regije koja je pod kontrolom
Bošnjaka - muslimana, cijelo ovo vrijeme je potpuno neizvjesna, a u
pojedinim fazama bila je vrlo dramatična. Sada ta dramatičnost dostiže
vrhunac!.
Vama je poznato da su ovdašnji Hrvati, njih oko 80.000, ostali bez
najvećeg broja svojih izabranih političkih predstavnika, a time i bez
osnovne praktične zaštite i orijentacije. Oni politički predstavnici,
koji nisu ubijeni, protjerani ili izbjegli, nisu, koliko mi je
poznato, imali nikakvu vezu a kamoli potporu drugih stranačkih,
političkih ili državnih organa ili institucija hrvatskog naroda niti s
područja HR HB odnosno BiH, a niti s područja RH(!).
Sav teret i svu odgovornost za obespravljene i nezaštićene naše ljude
preuzeli su svećenici, redovnici, redovnice i domaći biskup. Svojim
ustrajnim žrtvovanjem za svoje vjernike i sunarodnjake unatoč trajne
direktne životne ugroženosti (prva svećenička i redovnička žrtva je
pala 16. 6. 1992. g., a zadnja, šesta po redu 12. 5. 1995.), neumornim
propovijedanjem o miroljubivosti, nenasilju i praštanju, sačuvani su
mnogi životi, ne samo Hrvata nego i Srba i drugih.
Unatoč našeg izrazito miroljubivog držanja što je poznato i našim
susjedima, ali i našim sunarodnjacima u drugim dijelovima BiH i RH,
kao i Vama osobno, cijelo vrijeme, od napada na RH u ljeto 1991. pa do
sada, mi smo svi ovdje, kao Hrvati i kao katolici, izloženi
najraznovrsnijem brutalnom teroru: od strašnog pritiska da idemo u
osvajačku borbu protiv braće u Hrvatskoj do oduzimanja svih osnovnih
ljudskih prava: prava na život, dom, rad, socijalnu i zdravstvenu
zaštitu i dr. Pod teškim, nerijetko i nesnosnim pritiskom već je
moralo preko 55.000 katolika privremeno napustiti svoje domove i
zavičaj i otići ne samo na područje RH nego i u druge europske, pa i
prekomorske zemlje. Mnogi od njih se svakako žele vratiti na svoja
pradjedovska ognjišta, interesirajući se svakodnevno preko Vikarijata
banjalučke biskupije u Zagrebu, za razvoj situacije u domaćem kraju i
za mogućnosti povratka.
Preko Caritasa naše biskupije ulagali smo maksimalne napore da
koliko-toliko opskrbimo ovdašnje naše preostale ljude (ali i druge)
najosnovnijim životnim artiklima kao i medicinskom pomoći.
Zahvaljujući izvanrednom zalaganju preostalih liječnika i medicinara,
Hrvata (koje za njihov rad nikoja državna ni politička institucija
hrvatskog naroda nije bila spremna plaćati!), omogućili smo u
prostorijama Biskupskog ordinarijata u zadnjoj godini dana preko
70.000 pregleda, odnosno intervencija.
- Pa ipak, naša situacija se dramatično pogoršava, ne našom krivicom,
nego ustrajnim dobro isplaniranim pritiskom ovdašnjih srpskih vlasti,
da nas potpuno iskorijene s ovih naših vjekovnih prostora!
- Mnogo, doista mnogo puta sam upozoravao vlasti bosanskih Srba, kao
i političke predstavnike hrvatskog naroda u BiH i RH, vodeće europske
i svjetske političare i predstavnike humanitarnih organizacija na
njihovu obvezu humanog i civilizacijskog ponašanja prema ovdašnjem
izrazito miroljubivom hrvatskom pučanstvu, moleći ih ujedno da ne
čine, odnosno ne dopuštaju nad našim ljudima zlodjela protiv
čovječnosti, protiv osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda.
- Najviše razumijevanja i potpore pružio nam je Sveti Otac Ivan Pavao
II. i Sveta Stolica, te predstavnici Katoličke Crkve u pojedinim
zemljama. Svi drugi su do sada više-manje obećavali, ali ne i
učinkovito djelovali, koliko su prema našem osvjedočenju mogli i
trebali!
- Ponavlja se tako nažalost, burna, dramatična povijest katolika
Hrvata ovoga područja! Radi indiferentnosti i nekih svojih vlastitih
interesa, susjedi naših predaka iz druge polovice 15. stoljeća
(tisućučetiristotinešezdesetih godina) oglušili su se na dramatične
vapaje za pomoć tadašnjih vođa ovoga naroda pred najezdom osvajača i
istrebljivača katolika cijelog ovog područja. To je urodilo, kako Vam
je poznato, vrlo tragičnim stoljetnim posljedicama za hrvatski narod i
Katoličku Crkvu. Bili smo skoro potpuno uništeni na ovim prostorima. A
to je direktno utjecalo i općenito na situaciju hrvatskog naroda i
Katoličke Crkve na području Hrvatske - od tih davnih pa sve do naših
dana.
- Ovih oko 27.000 još uvijek nazočnih katolika (uglavnom Hrvata) na
širem banjalučkom području u zadnjih nekoliko mjeseci - radi trajne
potpune nezaštićenosti i nemilosrdnog pritiska na iseljavanje, radi
uništavanja i ovih malobrojnih, preostalih naših crkava, samostana i
svetišta, tj. samih tragova naše vjerske, nacionalne i kulturne
prošlosti i identiteta, radi protjerivanja i ubijanja naših jedinih
predvodnika, hranitelja i branitelja - svećenika i redovnika - nalazi
se pred prisilnim odlaskom sa svojih stoljetnih ognjišta. Njihova
dosadašnja uporna, miroljubiva nazočnost ovdje ulijevala je nadu i
svima onima, ranije protjeranima koji su čeznuli za povratkom na
ovdašnja svoja ognjišta. Sada ta nada rapidno kopni! A prijeti
dalekosežno, fatalno uništenje Katoličke Crkve i hrvatskog narodnog
korpusa na području moje banjalučke biskupije, tj. sjeverozapadne
Bosne još kroz nedavna stoljeća poznata pod znakovitim imenom "CROATIA
TURCICA".
Mi još uvijek želimo ostati na svojim ognjištima, u Banja Luci i
banjalučkom kraju i to kao ljudi - ravnopravni s drugima oko nas u
svim osnovnim ljudskim pravima i slobodama, dakle i s našim vjerskim -
katoličkim i nacionalnim identitetom. Smatramo to jednim od svojih
neotuđivih prava, koje ne može niti smije dovesti u pitanje nikakva
državna niti politička odluka ili uređenje!. Ako nam u ostvarivanju
toga našeg legitimnog prava ne pomognu naša braća po vjeri, po krvi i
jeziku, bojimo se da nam ni drugi neće pomoći!
Gospodine Predsjedniče, nakon prvog, strašnog, već unaprijed
planiranog udara na našu opstojnost na ovim prostorima (u god. 1992.)
nisam došao k Vama niti bilo komu, na čelu prognaničke kolone mojih
sunarodnjaka i kondijecezanaca. Njih, koji su već tada bili prisiljeni
napustiti svoja vjekovna ognjišta, prihvatili su moji najbliži
suradnici, pomogli im i preporučili ih drugoj braći po vjeri i krvi -
kod Vas u slobodnoj Hrvatskoj i u drugim sredinama.
Ja sam, odlazio sam od preostalih ovdašnjih svojih "sirotana" k Vama
i drugima, oko Vas i po bijelom svijetu tražeći za njih kruha i ruha,
ali prvenstveno tražeći razumijevanja i potpore za našu ustrajnu želju
da ostanemo na svojim vjekovnim ognjištima, i to ne kao robovi, niti
već sada svi u grobovima, nego kao ljudi sa svojim dostojanstvom,
pravima i slobodama koje su zagarantirane svim ljudima u civiliziranom
svijetu.
Ni sada za njih ne želim ništa drugo! Ovdje je kormilo mog životnog
broda i ja ga ne kanim napustiti osim višom silom, smrću ili sl.!
Zajedno sa svojim požrtvovnim svećenicima, redovnicima i redovnicama,
dijelit ćemo
231124 MET may 95
23HHMM MET may 95
Remili: U prvom poluvremenu kao da uopće nismo igrali
Najava događaja - fotografije - za petak, 31. siječnja
Najava događaja - kultura - za petak, 31. siječnja
Najava događaja - sport - za petak, 31. siječnja
Najava - gospodarstvo - za petak, 31. siječnja
Najava događaja - svijet - za petak, 31. siječnja
Najava događaja - Hrvatska - za petak, 31. siječnja
Šah - Šesta pobjeda prvog nositelja
ATP Montpellier: Rezultati
Ljutić: Ovo su mi prvi bodovi pod reflektorima