AGONIJA HRVATA NA BANJALUČKOM PODRUČJU (PREGLED)

ZAGREB, 22. svibnja (Hina) - Banjalučki biskup dr. Franjo Komarica šesti dan štrajka glađu. Kako danas navodi Vikarijat Banjalučke biskupije, biskup Komarica na taj se čin odlučio zbog "stalnog terora srpskih ekstremista nad nesrpskim pučanstvom u banajlučkoj regiji, ubijanja nedužnih civila, svećenika i vjernika, rušenja vjerskih objekata i kuća te nezainteresiranosti i neučinkovitosti međunarodne zajednice u sprečavanju terora i progona hrvatskog i drugog nesrpskog pučanstva." Srpski je teror početkom svibnja toliko pojačao da je život vjernika i crkvenih osoba postao nepodnošljiv. Četvrtog svibnja protjerane su redovnice iz "starodrevnih samostana" u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli, a pristup samostanu, kod kojeg se nalazi i biskupijsko gospodarstvo, nije ni di danas omogućen ckvenim osobama. Petog svibnja buknuo je požar u crkvi u Vujnovićima, prigradskom banjalučkom naselju. Noć kasnije, podmetnuti je eksploziv potpuno razorio franjevački samostan i crkvu na Petrićevcu u samom gradu. U crkvi je smrtno stradao nepokretni svećenik Alojz Atlija. Iste noći, u zoru, potpuno je srušena crkva u obližnjem selu Šargovac. Sedmog dana svibnja teško je zlostavljan župnik u Trnu fra Blaž Marković, što je, prema boljim poznavateljima tamošnjeg stanja "samo dio priče" koji probije obavijesnu blokadu. Osmog dana svibnja srušena je crkva i u selu Majdan kod Mrkonjić Grada. U petak, 12. svibnja, dignute su u zrak crkvena zgrada i zgrada župnog ureda biskupijskog svetišta u Presnačama kod Banja Luke, a u zgradi su pronađeni pougljenjeni leševi župnika Filipa Lukende i redovnice Cecilije Pave Grgić. U četvrtak 18. svibnja eksplozivom je dignuta u zrak i zapaljena župna kuća u Trnu kod Banje Luke. Dan kasnije općinske su vlasti iz Laktaša natjerale vjernike da sruše ogradu oko te minirane crkve. U brojnim pismima koje je monsignor Komarica uputio crkvenom vrhu, vlastima Hrvatske i Herceg-Bosne, vođama bosanskih Srba i vlastima u Srbiji, ali i lokalnim predstavnicima vlasti, objašnjava se da je dvije trećine njegovih vjernika (oko 55 tisuća) moralo napustiti svoje domove, da su brojni zlostavljani i zastrašivani. Prema crkvenim podacima srušeno je u biskupiji do sada 40 crkava, 25 ih je teško, a 23 lakše oštećeno, uništena su dva samostana, a dok su još dva "prisvojena". Biskup Komarica otvoreno sumnja kako iza svega stoje srpske vlasti. U pismu koje je ovih dana Zajednica Hrvata sjeverozapadne Bosne uputila izvjestitelju za ljudska prava UN-a Tadeszu Mazowieckom, kaže se da je do sada u banjalučkoj regiji ubijeno više od 850 Hrvata-civila, većinom staraca i djece, te da su "ubijanja, pljačke, paljenja i rušenja kuća svakodnevna pojava". Oni kažu da banjalučki Hrvati i Mulimani trpe gaženja svih ljudskih prava koja se spominju u Ženevskoj konvenciji, i istodobno spočitavaju Mazowickom kako ni jednom nije posjetio to područje. Ponižavajući položaj preživjelih vidljiv je u pričama izbjeglica koji kažu kako tamošnji Nesrbi rade na imanjima "moćnijih Srba" kao sluge, bez ikakve naknade, čak i bez hrane, ispunjavajući time "radnu obavezu". Noćenja u svinjcu i štalama, kudikamo je sigurnije od onoga u postelji. Najsnažnije se do sada za banjalučke Hrvate javno zauzeo vrh Katoličke crkve i sam Papa Ivan Pavle II. On je nedavno zavapio: "Tko može osati nijem i pasivan pred ovakvim barbarstvom?" Tzv. ministar vjera na okupiranom bosanskom području Dragan Davidović proteklog je tjedna javno opravdao zločine nad Hrvatima, kazavši kako se Srbi time osvećuju za sudjelovanje katoličkog klera u ustaškom pokretu u II. svjetskom ratu i svježe srpske gubitke u zapadnoj Slavoniji. On je kazao kako "vlasti" ne mogu spriječiti pojedince "da nivešu odonose između Srba i Hrvata". Dvije skupine izbjeglica u Hrvatskoj iz oklice Banje Luke potpisale su apele s oko tisuću potpisa u kojima se traži od UN-a i drugih svjetskih čimbenika da izvuku njihovu rodbinu na područje izvan srpske kontrole. Oni smatraju da njihova rodbina Srbima služi samo kao živi štit u borbama (Glamoč, Posavina), kao taoci u prijetnjama i kao mamac na čije ime stiže humanitarna pomoć koju ponavećma troše Srbi. Prema statističkim podacima Banja Luka je do popisa od 1948. imala izrazitu muslimansku većinu stanovništva. Popisi su često rađeni na različitim popisnim veličina pa nisu posve usporedivi. Godine 1948. u gradu je od 31.228 stanovnika bilo 10.861. Srba, 9.951 Muslimana i 8.662. Hrvata. Od tada se broj Srba stalno povećava a drugih opada, najviše Hrvata. Prema zadnjem popisu iz 1991. još uvijek su apsolutnu većinu Banjalučana činili Nesrbi, no njih je nakon tri godine rata ostao mali broj. PREGLED PRIPREMIO IVO LUČIĆ (Hina) li vkn 221343 MET may 95 22HHMM MET may 95