PREDSJEDNIKOVANJE JACQUESA CHIRACA: POTVRDA SUDBINE

PARIZ, 17. svibnja (Hina/AFP) - Svečano ustoličenje Jacquesa Chiraca za predsjednika Francuske Republike, koje će se danas održati u Elizejskoj palači, potvrda je sudbine koju je znao pospješiti, nakon opore i neprekidne borbe duže od 20 godina, vođene pod stijegom degolizma. Dvadeset drugi nasljednik prvog predsjednika Republike - Louisa-Napoleona Bonapartea, koji će kasnije postati Napoleon III, Chirac tako dolazi, u trećem pokušaju, nakon dva neuspjeha 1981. i 1988, na vrh države koju je tijekom četrnaest godina monopolizirao dosadašnji predsjednik, socijalist Francois Mitterrand. Chirac (62), peti predsjednik Pete republike, ušao je u političku borbu s trideset godina u kabinetu tadašnjeg premijera Georgesa Pompidoua, s temperamentom ustrajnog čovjeka koji je naveliko demonstrirao u kasnijim bitkama. Neumorni radnik kojega Pompidou naziva "buldožerom", Chirac se pokazuje kao prirodna sila. Za mnoge je on, osim toga, plodonosan u svojim angažmanima, kultiviran i, što je rijetko u politici, neosvetoljubiv. Novi je predsjednik demonstrirao, u kampanji koja je prethodila predsjedničkim izborima od 7. svibnja, tu legendarnu borbenost, znajući ugoditi francuskom mnijenju i upravljati bitkom za promjene, od one protiv nezaposlenosti i izopćenja, a protiv nepokretnosti koju je pripisivao protivniku s desnice, premijeru Edouardu Balladuru. Bila je to njegova posljednja prilika da ostvari ambiciju koja ga nikad nije napustila - kako u godinama slavodobitnog socijalizma tako i za dugih mjeseci kad je njegov suparnik Balladur imao izrazitu prednost u ispitivanjima javnog mnijenja. Protiv socijaliste Lionela Jospina, vodećeg u prvom krugu izbora, morao se snažno boriti da pobjedi, iako je raspolagao očigledno većom zalihom glasova od one svojeg protivnika. U tu svrhu morao je ostati vjeran preuzetim obvezama oko napretka u socijalnoj domeni kao što je borba protiv nezaposlenosti ili pravednija podjela plodova rasta i osvojiti bitan omjer glasova ekstremne desnice, zaokupljene problemima sigurnosti i imigracije. Preteknut u prvom krugu glasovanja od Jospina koji se okoristio 'bratoubilačkom' borbom između Chiracovih i Balladurovih pristaša, Jacques Chirac započeo je svoju najtežu bitku iako je u ispitivanjima za malo vodio. Njegov izbor će, u svakom slučaju, učiniti neumjesnom izreku koja kaže da je francuska desnica, osobito usmjerena na građanske ratove, najgluplja na svijetu. Chirac je doista znao okupiti oko svojeg imena neprijateljsku braću koja nisu bila obazriva tijekom kampanje za prvi krug. (Hina) bnš 171143 MET may 95 171143 MET may 95