CHIRAC: USPJEŠAN TREĆI POKUŠAJ

PIŠE: Slavko VUKADIN, Hina ZAGREB, 8. svibnja (Hina) - Nakon više od 30 godina nazočnosti u političkom životu, dva neuspješna pokušaja ulaska u Elizejsku palaču, Jacques Chirac je napokon ostvario svoju ambiciju od koje nikad nije odustajao. Degolistički vođa u nedjelju je u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora pobijedio socijalističkog protukandidata Lionela Jospina rezultatom 52,7 prema 47,3 posto glasova, postavši tako peti predsjednik Pete Republike. Nakon 14 godina socijalističke vladavine Francoisa Mitterranda, desnica je preuzela mjesto šefa države, koji u francuskom polupredsjedničkom sustavu ima goleme ovlasti. Predsjednički mandat u Francuskoj traje sedam godina. Dužina mandata i ovlasti predsjednika bili su jedna od tema u predsjedničkoj kampanji. Socijalistički kandidat Jospin zalagao se za skraćenje mandata na pet godina i davanje većih ovlasti vladi i parlamentu. Novoizabrani predsjednik Chirac zauzimao se za status quo, to jest sedmogodišnji mandat, koji se može obnoviti. Jacques Chirac rođen je 29. studenoga 1932. godine u Parizu. Diplomirao je na Nacionalnoj upravnoj školi (Ecole nationale d'administration), rasadištu francuske političke elite. U politiku je ušao 1962. godine, kao jedan od "mladih vukova" kojima se okružio tadašnji De Gaulleov premijer Georges Pompidou. Nakon što je Pompidou izabran za predsjednika 1969. godine, Chirac započinje briljantnu političku karijeru. Bio je premijer u dva navrata - od 1974. do 1976. za vrijeme predsjednikovanja Valery Giscarda d'Estainga te od 1986. do 1988. godine za Mitterrandove ere. U više je navrata bio ministar, a gradonačelnik je Pariza od 1977. godine. Poznat je kao neumorni radnik goleme energije, a njegov pokrovitelj Pompidou nazvao ga je "buldožerom". Chirac je 1976. godine utemeljio neodegolistički pokret Okupljanje za Republiku (RPR), koji zajedno s Unijom za francusku demokraciju (UDF) u sadašnjem sazivu parlamenta ima golemu većinu od oko 80 posto mjesta. Jedan je od tvoraca uvjerljive pobjede desnice na posljednjim parlamentarnim izborima 1993. godine. Iako su mu suradnici predlagali da tada preuzme mjesto premijera, Chirac je odbio i prepustio to mjesto svome dugogodišnjem prijatelju Edouardu Balladuru, koji mu je bio takmacem u posljednjoj predsjedničkoj utrci, ali je ispao nakon prvoga izbornoga kruga. Taj Chiracov potez sada se pokazao ispravnim, jer se u Balladurovu slučaju pokazalo da je teško istodobno sudjelovati u izbornoj kampanji i obnašati dužnost premijera. Iako je do veljače ove godine prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja premijer Balladur bio apsolutni favorit, zahvaljujući ponajviše dobrim rezultatima svoje vlade, Chirac nije odustajao. Tijekom predizborne kampanje prokrstario je Francusku uzduž i poprijeko. Sloganom "Francuska za svakoga" uspio se nametnuti kao kandidat stvarnih promjena. Svojim glavnim prioritetom proglasio je borbu protiv nezaposlenosti, koja je jedan od gorućih problema današnje Francuske. Mitterrand mu je ostavio u naslijeđe 3,2 milijuna nezaposlenih ili 12,2 posto radno sposobnog stanovništva. Kada sredinom svibnja službeno preuzme dužnost, Chirac će trebati imenovati premijera. Politički promatrači u Francuskoj procjenjuju da za to mjesto najviše izgleda ima sadašnji šef diplomacije Alain Juppe, glavni Chiracov saveznik u predizbornoj kampanji. Nije posve isključena mogućnost da premijerom imenuje predsjednika Nacionalne skupštine Philippea Seguina, poznatog kao velikog protivnika Ugovora iz Maastrichta. Izbor između njih dvojice mogao bi biti pokazateljem kakvu će politiku Francuska voditi unutar Europske unije, budući da je Juppe poznat po svojoj proeuropskoj orijentaciji. Što se tiče Chiracova protukandidata Lionela Jospina, on se unatoč ovome porazu uspio nametnuti kao prirodni vođa razjedinjene ljevice. Njegov se rezultat i ne može smatrati porazom, s obzirom na to da se kasno uključio u predizbornu kampanju, a u vodstvu vlastite Socijalističke stranke nije imao jednoglasnu potporu. (Hina) sv mm 081611 MET may 95 081611 MET may 95