SERVIS POSEBNIH NASLOVA

NADNASLOV: Izložba o Wehrmachtu NASLOV: Njemački vojni dokumenti o drugom svjetskom ratu PODNASLOV: Wehrmacht je bio umiješan u ubojstvo 1,5 milijuna Židova, 3,3 milijuna ratnih zatočenika i pet milijuna civila, pogubljenih ispred zajedničkih grobnica. Piše: Valerie LEROUX, AFP BERLIN, 12. svibnja - Pedeset godina nakon propasti Trećeg Reicha, povjesničari na izložbi u Berlinu razbijaju mit o Wehrmachtu "čistih ruku", neumiješanom u zločine SS-a ili Gestapoa, i dalje vrlo prisutnih u njemačkoj kolektivnoj svijesti. Vojni dokumenti, svjedočanstva vojnika i fotografije s izložbe pokazuju iscrpno kako je vojska, i obični građani, sudjelovala aktivno u istrebljenju Židova i ubojstvima civila u Sovjetskom Savezu ili na Balkanu. "Wehrmacht nije vodio 'normalan rat' već rat za istrebljenje Židova, ratnih zatočenika i civilnog pučanstva", objasnio je u srijedu Hannes Heer, istraživač pri Institutu za istraživanje društvenih znanosti iz Hamburga, koji je vodio skupinu povjesničara - inicijatora te izložbe. Wehrmacht je bio umiješan u ubojstvo 1,5 milijuna Židova, 3,3 milijuna ratnih zatočenika i pet milijuna civila, pogubljenih ispred zajedničkih grobnica, obješenih na kandelabre ili smrtno stradalih zbog užasnih uvjeta zatočeništva, rekao je on. "Smaknuto je mnoštvo Židova koje se sumnjičilo za pobunu. To plaši druge i čini ih pokornima na poslu", pisala je financijska uprava Wehrmachta u Bjelorusiji u srpnju 1941. godine, mjesec dana nakon početka invazije na SSSR. Kad nije sam napravio "posao", Wehrmacht je pomagao elitnim nacističkim postrojbama opskrbljujući ih vozilima za transport nesretnika u smrt, silom okupljajući žrtve i kopajući zajedničke grobnice. U brizi da ne ostave traga, časnici su krivotvorili izvješća, davali usmene zapovijedi i naređivali strijeljanje na stotine žrtava, daleko od pogleda. A kad je poraz postao neminovan, zajedničke grobnice nanovo su otvarane radi spaljivanja tijela. Ali, vojnici su pravili bilješke, fotografirali, ponekad bez posebne namjere. "Deset Židova moralo se svući do pasa i sići u jamu. Mi smo stajali na rubu jame", zabilježio je vojnik Richard Heidenreich iz 727. pješačke pukovnije u svojem dnevniku 5. listopada 1941. godine. Kad nije bilo teškog oružja za zaštitu, vojnici su pred sebe stavljali žene i djecu. "800 osoba uzeto je kao štit u dva sela, dvije trećine ubijeno je ili ranjeno", piše Heinz Feuer, mobiliziran u Rusiji. No, većina je vojnika nakon rata šutjela i nastojala što brže zaboraviti. Općenito, Nijemci su radije prešućivali zločine koje su počinili njihovi očevi, braća ili oni sami. Oni koji su željeli govoriti, nisu našli nikoga tko bi ih saslušao, otkriva Heer. Legenda o poštovanja dostojnom Wehrmachtu rođena je, olakšavajući brzu obnovu zapadnonjemačke vojske (Bundeswehr), pedesetih godina radi hladnog rata, na poticaj zapadnih saveznika. Taj mit održavaju mnogi časnici Bundeswehra danas. Mnogi se veterani brane time da su ponajprije služili svojoj domovini što je bilo opasno po život. Francuski predsjednik Francois Mitterrand i sam im je u tom smislu odao počast 8. svibnja, podižući buru prosvjeda u Francuskoj. Izložba će biti otvorena na sveučilištu Humboldt do 22. lipnja. (Hina) bnš 121101 MET may 95 121101 MET may 95