SLOBODNA DALMACIJA: HDZ U RITMU ROCKA?

Interview glavnoga tajnika HDZ-a Zlatka Canjuge o politici vladajuće stranke u masovnoj kulturi, komentira Joško Čelan. Prenoseći Canjugine izjave u kojima glavni tajnika HDZ-a objašnjava kako stranka neće prihvatiti utjecaje koji idu na razaranje hrvatskoga, ali da će prema stvarima koje dolaze izvana (Amerika) biti otvoreni; kako u rocku postoje određene pojavnosti koje se mogu smatrati opasnima za mladež, ali da HDZ ne smatra da je rock u cjelini opasan; da nema smisla propisivati nešto čime bi se moglo ukalupiti određeno mišljenje (zakon o mladeži)..., Čelan piše: "Iz ovih i drugih Canjuginih izjava lako je uočiti da HDZ na ovom području namjerava, više nego dosad, njegovati stanoviti srednjostrujaški profil, prilagođen općoj formuli stranke centra. A uočljivo je i zašto je to tako - kad govori o nadiranju angloameričke popularne kulture kao 'neminovnom procesu', Canjuga dodaje da 'ako bi se danas bilo koja politika pokušala tome oduprijeti krutim, konzervativnim metodama, smatram da bi takva politika, dugoročno gledano, bila osuđena na neuspjeh'. Drugim riječima, HDZ mora paziti da se ne zamjeri rokeriziranom dijelu mladog biračkog tijela i, osobito, moćnom rokerskom establishmentu, koji se ponekad učini snažnijim i od ukupnog korpusa elitne nacionalne kulture. Riječ je, naime, o svima onima koji danas u Hrvatskoj (dobro) žive 'dilajući' uvoznu masovnu kultru: o video i kinodistributerima, prikazivačima, uvelike rokeriziranim segmentima svih triju nacionalnih televizijskih programa - a o sadašnjim i budućim privatnim televizijskim postajama da i ne govorimo - zatim o odgovarajućim dijelovima državnih i privatnih radijskih postaja, poslodavcima i posloprimcima koji žive od recikliranja rokerske kulture u sve brojnijim 'šarenim' tjednicima ili pak sličnim dodacima u dnevnim listovima... A da je riječ o doista snažnom kulturnom pogonu, vidljivo je i po žestini kojom on udara po nekim od najuočljivijih 'ikona' katoličkoga konzervativizma kakvi su, recimo, don Anto Baković, Ante Vukasović ili ministrica Ljilja Vokić". Upozorivši kako će "ovo centrističko skretanje vodeće hrvatske stranke neminovno... izazvati teškoće na njenom desnom krilu", Čelan objašnjava: "Dva su, dakle, pitanja koja bi s desne strane svjetonazorskog spektra mogla pristići glavnom tajniku Canjugi i njegovim (pop)kulturno-političkim stratezima (ako takvih u pravom smislu riječi trenutačno uopće i ima): kako ovo približavanje rokerskoj kulturi pomiriti s proglašenim demokršćanskim habitusom njegove stranke i, drugo, kako to spojiti s pojmom nacionalnog kulturnog identiteta koji bi se u takvoj stranci trebao podrazumijevati?" Čelan izdvaja jedno od određenja rocka što ga je dao Borivoje Radaković ('Rock je tako energičnost, (ne)melodičnost, otpor uhodanom tradicijskom kanonu, hedonizam, život 'tu i sada', život izvan društvenih norma ponašanja, 'seks, droge i rokenrol'.) i piše: "Uz stanovitu količinu šaljivosti i sasvim amatersko poznavanje teoloških zasada, moglo bi se ustvrditi da ovako definiran kulturni pokret krši najmanje četiri Božje zapovijedi: odrednica 'seks' (misli se, naravno, na promiskuitetni, a ne monogamni) ruši sve tri koje reguliraju obitelj i odnose među spolovima, dok se odrednica 'droga' protivi zapovijedi 'ne ubij', jer droga, kao što je poznato, ubija". Čelan tome dodaje i opreku između upozorenja biskupa Santiaga de Chilea koji je upozorio katolike da ne prisustvuju koncertu 'Roling Stonesa' jer njihova glazba 'vrijeđa moral' i Canjugina odgovora da bi išao na njihov koncert ako 'Stonesi' dođu na Grobnik te njegove preporuke mladim ljudima da odu na taj koncert. "Canjuga se, očito, našao u položaju kao i njegov stranački kolega, ministar zdravlja Hebrang: Sveti Otac iz Rima uporno i nepopustljivo tvrdi da je nasilni prekid trudnoće smrtni grijeh, ali ministar mora slušati i što o tome misli bezbožni narod - ako ne želi na sljedećim izborima ostati bez glasova - pa pokušava, bez uspjeha, nekako pomiriti božansko načelo i bezbožnu praksu. Tako je i s Canjugom u rokerskom procijepu: kad porok postane previše raširen, postaje (politički) opasno frontalno mu se suprotstaviti, tj. ići narodu uz dlaku", komentira Čelan. Čelan dalje piše kako je očito da je Canjuga "dobio zadatak da malčice 'modernizira' javni lik svoje stranke, i on to, koliko je moguće u zadanim okolnostima, i čini". Smatra kako Canjugina stranka duguje hrvatskom društvu cjelovitiju i suvislu popularno-kulturnu politiku, "koja će biti nijansiranija i manje oportunistička od lakonskih formula 'HDZ voli rock'", jer, objašnjava dalje, "riječ nije o marginalnoj temi, nego o pitanju... od planetarnog značenja". Pritom Čelan napominje kako su to hrvatski marksisti shvatili prije nekoliko desetljeća i navodi primjer Vanje Sutlića koji je u eseju 'Kulturni sektor i društveni bitak' napisao: 'Borba u sferi tzv. masovne kulture možda je, ako se ova razumije dovoljno povijesno promišljeno, najdalekosežnija antikapitalistička borba suvremenog svijeta. Što se dogodilo u toj 'antikapitalističkoj borbi' pokazala je novija povijest. Ali njegovo upozorenje o 'dalekosežnosti' onoga što se u njegovo vrijeme zvalo 'idejnom borbom' u području masovne kulture aktualno je i sada, kao i tada. Drugim riječima, glavni tajnik Canjuga i njegova stranka - zaključit ćemo iz intervjua s Antom Batinovićem - pomalo to počinju shvaćati, ali im je vizija još prilično mutna. Što je prije razbistre, to bolje", zaključuje Čelan. (Hina) do 281121 MET apr 95