VJESNIK: ZA HAAG ZLOČINCI, ZA BEOGRAD-HEROJI

Tezu da se "iza možebitnog preseljenja Karadžića, Mladića i Stanišića u Haag 'krije' glavom i bez brade - srbijanski predsjednik" komentira Ivkica Bačić. "Teza glasi: Europi i Americi je već dosta paljanskih samodržaca, a previše im je i same BiH, pa su odlučili 'počistiti' Pale posjevši njen reprezentativni uzorak na klupu za ratne zločince. Time će, vjeruju: Bosna biti 'mirna', one s haaške klupe zamijenit će neki kooperativni Srbi, oni će, kao nekoć Karadžić, misliti glavom s Dedinja i odmah će amenovati plan Kontaktne skupine koji je, reče Milošević, poštena ponuda svijeta bosanskim Srbima". Raščlanjujući zašto je teško povjerovati "u to 'zajedništvo' svjetskih političara i balkanskog diktatora" Ivkica Bašić piše: "Milošević je, naime, opsjednut svojim mesijanstvom u ostvarivanju ideje o velikoj Srbiji, koje nema bez (velikog dijela) Bosne i Hercegovine. A BiH nije (mogla biti) njegova bez vojne premoći, genocida (tzv. etničko čišćenje), deportacija nesrba, masovnih silovnja. Što ti zločini nose ime i prezime paljanske vrhuške i njoj podređenih, ali i nebrojenih paravojnih formacija iz Srbije (o čemu sami pričaju Ražnatović, Šešelj, Jović), a što je na njima tobože teško dokazivi otisak Miloševićevih prstiju - na tome vožd ne može demonstrirati svoju lažljivost, pa sad reći za Karadžića i Mladića da su ratni zločinci s kojima on nema ništa. Jer, jedno je 'olajavati' vodstvo s Pala kad znaš da time ne štetiš ni sebi ni njemu, kao što je slučaj s Miloševićevom harangom zbog Karadićeva odbacivanja mirovnog plana koji im, ionako, dodjeluje pola BiH. Sasvim je, međutim, nešto drugo dovesti u pitanje 'pravednu borbu bosanskih Srba koju smo od početka pomagali', kako upravo reče portparol Miloševićevih socijalista Ivica Dačić, odnosno 'pravo Srba da žive u 'rs' i 'rsk', na teritorijama na kojima nikada u povijesti srpskoga naroda nije postojala srpska država. To je veliki rezultat politike Srbije i njenog rukovodstva', eksplicitan je Dačić. Prokazivanje psihijatara, generala, policajaca (sutra i drugih) kao ratnih zločinaca značilo bi upravo to - Miloševićevo negiranje prava Srba na države tamo gdje ih nikada nisu imali!" Na kraju I. Bačić upozorava kako način na koji je to postignuto, odnosno genocid nad nesrbima, "gledano očima Beograda, ni najmanje ne protuslovi 'pravu' Srba, njihovoj 'pravednoj borbi'" i piše: "A kako bi i protuslovio, kad pokušaj stvaranja velike Srbije nije osmišljen na Palama, već u intelektualnim (Ćsić, SANU) i političkim (neprikosnoveni Milošević) glavama u Beogradu - pod svjetovnom parolom 'gdje je Srbin, tu je srpska zemlja' - i uz nesebičnu pomoć vrha Srpske pravoslavne crkve - pod crkvenom parolom 'gdje je srpska crkva, tu je srpska zemlja'". (...) (Hina) do 280807 MET apr 95