BETTIZA: ZAŠTO SE ŠTITE SRBI, A NE MUSLIMANI

RIM, 18. travnja (Hina/AR) - Rat na prostoru bivše Jugoslavije ušao je u četvrtu godinu i "malo po malo postaje trećim najdužim europskim ratom u ovom stoljeću", piše danas u komentaru, na prvoj stranici lista "Stampa", Enzo Bettiza. Na stranu to što su se donosile sankcije i embargo i što su oni odmah postajali "šupljikavi", "ništa ozbiljnoga nije nikad učinjeno da se politički i vojno prekine žestoki vojni ekspanzionizam koji je pokrenula Miloševićeva Srbija protiv Kosova, Hrvatske i Bosne. Ništa opipljivoga, odlučnoga nije pokušano da se silom oslobodi zrakoplovna luka i samo Sarajevo od oružane opsade i nepogrešivih snajpera, čije su danas žrtve i Francuzi koji su uvijek bili blagi prema Miloševiću i njegovu satelitu-rivalu Karađiću. Nad koncetracijskim logorima, silovanjima, genocidnim pokoljima - bez obzira na mnogobrojna zastrašujuća svjedočenja - često se radije prelazilo i zatvaralo jedno ili oba oka", piše Bettiza. Osuđuje se što se legalnoj i međunarodno priznatoj vladi nije omogućilo da se obrani od napada. Umjesto toga polagala se nada u "izlazak iz nasilne situacije, obilježene krvlju, diplomatskim načinom s planom o teritorijalnoj podjeli, s utopijom o etničkom suživotu geometrijskog, kantonalnog, švicarskog tipa, što se sučeljavalo ratu pokrenutom upravo protiv suživota kao takvoga. Nastavilo se govoriti u prazno o pravima na samoopredjeljenje, o pravima manjina, dok su problemi u bivšoj Jugoslaviji bili upravo obrnuti. Nije trebalo štititi srpsku manjinu, koja se silom oružja samoopredjelila u hrvatskim krajinama, već je trebalo štititi potlačenu albansku većinu na Kosovu i muslimane protjerane s njihove zemlje u Bosni", piše Bettiza i dodaje da su "kancelarije prošlostoljetnog mentaliteta" činile sve da svijetu, posebice zapadnome, pogrešno prikažu stanje na prostoru bivše Jugoslavije. Sada su Francuzi postali ciljem snajperista i postavljaju pitanje vrijedi li umrijeti za Sarajevo. "Svako toliko u Europi se postavlja pitanje vrijedi li umrijeti za Europu", napominje Bettiza koje koje bi se pitanje trebalo stvarno postaviti te dodaje da se možda pod utjecajem predizborne kampanje sada nešto mijenja u Francuskoj. "Po prvi put odgovorni u vladi u Parizu službeno pokazuju na Miloševića kao na odgovornog za sve što se dogodilo i što bi se moglo još dogoditi u Sarajevu", piše Bettiza u "Stampi", dodajući kako su "sve pregovaračke inicijative koje je pokrenuo Pariz propale. Čuvena 'kontaktna skupina', toliko draga Mitterrandu, u kojoj su Rusi, Amerikanci i Europljani trebali naći ključ kojim bi se riješila bosanska drama, je de facto u već poodmaklom raspadnom stanju". Na kraju Bettiza postavlja nekoliko pitanja - hoće li Amerikanci unilateralno ukinuti embargo na isporuku oružja Bosni, što će učiniti Europljani i hoće li novi francuski predsjednik biti manje od Mitterranda "zarobljenikom mita versailleskog duha". (Hina) st dr 181207 MET apr 95