SERVIS POSEBNIH NASLOVA ITALIJA-UN

Nadnaslov:Italija - dobar trgovac i u odnosu na Ujedinjene narode Naslov: "Kako poslovati s UN-om" Podnaslov:Iz upravo objavljene knjige pod ovim naslovom vidljivo je da je svjetska organizacija za neke pravi 'rasadnik' bogatih ugovora. U tome najbolje prolaze Talijani, čiji je 'trgovinski saldo' s UN - pozitivan, više zarađuju nego li unose u blagajnu UN. Suprotno očekivanjima, male talijanske tvrtke su one koje, konkurentnom cijenom i kvalitetom, opskrbljuju prije svega osoblje misija UN-a. Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR RIM - Talijani su uvijek bili dobri trgovci, a tu vrlinu pokazuju i u poslovanju s Ujedinjenim narodima. Italija je gotovo jedina od velikih država koja više zarađuje u trgovini s UN-om nego li što prilaže u svjetsku organizaciju. "Kako poslovati s UN-om" ("How to do business with the UN") naslov je tek objavljene knjige u kojoj se vidi kako je svjetska organizacija za nekoga pravi 'rasadnik' bogatih ugovora. Na rang listi država koje imaju najviše ugovora s UN-om Italija se nalazi na drugom mjestu iz SAD, ali za razliku od Amerikanaca Talijani u tom odnosu zarađuju, budući da je Italija šesta u svijetu po davanjima u blagajnu UN-a. Italija plaća kvotu od 4,9 posto od redovne bilance UN-a, što u novčanim mjerilima iznosi oko 50 milijuna dolara. Međutim, tome treba pridodati priloge za razne mirovne misije, dakle, za izvanredne troškove, pa ispada da Italija ukupno UN-u uplaćuje 150 milijuna dolara. Što se pak zarade tiče, talijanske su tvrtke 1993. godine sklopile ugovore s UN-om u vrijednosti 292 milijuna dolara, što je gotovo dvostruko više od onoga koliko talijanska država daje svjetskoj organizaciji za njezino djelovanje. Jedino su američke tvrtke sklopile više ugovora s UN-om od talijanskih, odnosno u ukupnoj vrijednosti od 490 milijuna dolara. No, SAD u redovnoj bilaci UN-a sudjeluje s kvotom od 25 posto te s 30 posto u rashodima za mirovne operacije, što ukupno iznosi oko 1,5 milijardu dolara. Dakle, iz SAD ulazi u UN tri puta više nego li što američke tvrtke dobivaju od UN-a. Iza Italije, na trećem mjestu po ugovorenim poslovima, dolazi Velika Britanija sa 173 milijuna dolara (dok u UN uplaćuje 240 milijuna dolara), zatim Kanada sa 159 milijuna dolara, Njemačka sa 149 milijuna dolara, Japan sa 128 milijuna dolara, Francuska sa 108 i Švicarska sa 77 milijuna dolara. Međunaslov: Tržišni kriteriji vrijede i za UN "Ne postoji nikakva obveza UN-a da kupuje robu i uzima usluge od zemalja koje najviše uplaćuju u Ujedinjene narode", kaže Ralph Crewman, autor knjige i direktor američkog udruženja "United Nations Association of Amerika", u čijem je izdanju knjiga objavljena. "UN kupuje na temelju tržišnih zakona. Tko da bolju ponudu dobiva posao. Talijanske tvrtke su najspremnije i najkonkurentnije, najfleksibilnije i nude najbolje proizvode za najniže cijene. One američke su arogantne. Čak odbijaju ispuniti obrasce za sudjelovanje na natječaju", govori Crewman. Zanimljivo je vidjeti i koje talijanske tvrtke uspijevaju dobiti posao od UN-a. Pokazuje se da nije riječ o nikakvim divovima. "Stotine malih talijanskih tvrtki opskrbljuju prije svega osoblje misija UN-a. To su spretna poduzeća, proizvode sve, hranu, lijekove, sanitetski materijal, generatore za struju. Mogu brzo isporučiti robu i imaju najbolju cijenu. Osim toga su zbog zemljopisnog položaja Italije i blizine s Bosnom još konkurentnija i to je vjerojatno objašnjenje zbog su talijanska poduzeća najveći opskrbljivači UNPROFOR-a. Međutim, i činjenica da Italija sudjeluje u mirovnim misijama u Somaliji i Mozambiku stavila je zasigurno talijanska poduzeća u bolji položaj glede opskrbe plavih kaciga u tim zemljama", objašnjava Crewman. Neke srednje razvijene zemlje žale se što UN ne kupuje njihovu robu i tako podupire njihov razvitak, no Crewman kaže da UN ima obvezu da kupuje najbolju robu po najnižoj cijeni, a tvrtke tih zemalja nisu konkurentne. Može li se iz svega toga doći do zaključka da se velikim državama ne mora žuriti da neki sukob okončaju? (Hina) br 071006 MET mar 95