IZVJEŠĆE MAZOWIECKOG O HRVATSKIM MEDIJIMA

WASHINGTON, 21. veljače (Hina) - Većina glavnih hrvatskih medija pod nadzorom je države, ali je stabilnost u velikom dijelu zemlje omogućila razvoj velikog broja medija koji teže izražavanju različitih stajališta, zaključuje se u Posebnom izviješću o medijima u Hrvatskoj kojeg je izvjestitelj Komisije za ljudska prava UN-a Tadeusz Mazowiecki podnio glavnim tajniku UN-a. U izviješću o stanju medija na području bivše Jugoslavije, objavljenom u utorak, od 40 stranica osam je posvećeno hrvatskim medijima. Slovenija je jedina država nastala na području bivše Jugoslavije o kojoj izviješće ne govori. "Zahvaljujući pravnom okviru i propisima koji jamče slobodu medija Hrvatska ima značajne potencijale za unapređenje i obranu tih prava te za istodobnu obranu od zlouporaba. Stabilnost u velikom dijelu Republike omogućila je razvoj velikog broja medija koji teže izražavanju različitih stajališta. Unatoč tome, Vlada je različitim metodama (ekonomskim, administrativnim i čak i silom) uspjela uspostaviti nadzor nad većinom glavnih medija u državi". Po ocjeni Mazowieckog, širenje krivih informacija u Hrvatskoj se nastavlja. "Znakovito je da se, zbog raznih razloga, važna društvena pitanja poput ratnih događaja, korupcije i diskriminacije, skrivaju od hrvatske javnosti na medijima pod državnim nadzorom". Izviješće navodi da se u Hrvatskoj monopol na području elektronskih medija namjerava ukloniti primjenom postojećih zakona i pojednostavljenjem administrativne procedure. Unatoč tome bit će potrebno uspostaviti pravila za slobodniji pristup medijima pod državnim nadzorom te za stvaranje i rad novih elektronskih medija na lokalnoj i nacionalnoj razini, piše Mazowiecki. Čak i tamo gdje nema formalnog monopola, još uvijek je neovisnim poduzećima teško natjecati se sa medijima u državnom vlasništvu u postojećim tržišnim uvjetima, dodaje se. Ohrabrujućim ocjenjuje što se veliki broj medija pokušava osnovati, no tržište se još nije dovoljno razvilo za glatki proces. "Visoko poželjni cilj su masovni mediji otvoreni različitim političkim stajalištima". Preporučeno je da Hrvatska učinkovito provede zakonodavstvo, posebice ono koje se tiče odluka i preporuka Vijeća Europe i međunarodnih sporazuma, navodi posebni izvjestitelj i ističe da su mediji, koji nisu pod državnim nadzorom, presudni za demokratski razvoj koji je u tijeku u Hrvatskoj, jer je pluralizam medija jedan su od najsigurnijih znakova razvoja demokracije. "Taj će razvojni proces ovisiti o Vladi i vodećim političkim strankama, kao i o novinarima", zaključuje Mazowiecki. Međunarodne organizacije moraju pomoći Hrvatskoj u ostvarenju slobode medija, navodi Mazowiecki i kao vrijedan spomena bilježi posjet misije Vijeća Europe Hrvatskoj na poziv Vlade te dodaje da će se na takve posjete gledati kao na doprinos dosizanju standarda potrebnih za slobodu medija. Posebni izvjestitelj bilježi i stav Ministarstva vanjskih poslova da Hrvatska ne prihvaća da je nadgledanje ljudskih prava i temeljnih sloboda isključivo unutarnja stvar. Izviješće navodi da se u Hrvatskoj brojna udruženja i nevladine organizacije bave slobodom medija. Među njima izdvaja Hrvatsko novinarsko društvo, Građansku inicijativu za slobodu izražavanja i Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava. Po ocjeni Mazowieckog mediji koji nisu pod državnim nadzorom i nevladine organizacije koje se bave medijima trebaju financijsku potporu za preživljavanje, a kriterij za takvu pomoć trebao bi biti otvorenost uređivačke politike medija različitim stajalištima. Pravosudni bi sustav u Hrvatskoj trebao uspostaviti standarde i praksu u procjeni šteta koje su mediji nanijeli kako bi se uspostavila ravnoteža između, s jedne strane, potrebe za odgovornošću, objektivnog izvješćivanja i zaštite prava na privatnost, i slobode medija i sprečavanja ekonomskog uništavanja medija s druge. Prikazujući stanje u medijima, Posebno izviješće bilježi HRT kao najutjecajniji medij i jedini koji emitira na nacionalnoj razini. Pri tome mu pripisuje utjecaj HDZ-a na imenovanje urednika i uređivačke politike. Među drugim tv stanicama, izdvaja OTV po otvorenosti manjinskim stajalištima, a navodi da u Hrvatskoj radi impresivni broj lokalnih radio stanica, preko 50, od kojih su mnoge kritične prema vladinoj politici. U izviješću se navodi i da Vlada nije blokirala prijem televizije bosanskih Srba. Od četiri dnevnika, Vjesnik i Večernji list u djelomičnom su državnom vlasništvu, a Slobodna Dalmacija i Glas Slavonije bliski su vladajućoj stranci i privatizirani od osoba koje gaje simpatije prema HDZ-u, navodi izviješće. Riječki Novi list jedini je dnevnik sa značajnom političkom distancom prema HDZ-u. Za Vjesnik se navodi da je, iako blizak Vladi, pokazao veću neovisnost u uvodnicima. Izviješće billeži i izlazak nekoliko srpskih novina, uključivši Gomirske novine Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" koji se tiska dijelom na ćirilici, te novine na drugim manjinskim jezicima. Hrvatski Ustav i zakonodavstvo, izdvaja Mazowiecki, jamči slobodu izražavanja, brani cenzuru te pruža novinarima slobodu izviješćivanja i pravo na pristup informacijama te uspostavlja visoke standarde za slobodu medija. Ustav zabranjuje pozivanje i poticanje na rat ili na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. Nove tv i radio stanice čini se da su nejednako tretirane u procesu izdavanja odobrenja za rad, ovisno o političkim simpatijama, navodi Mazowiecki i dodaje da je Vlada u nekoliko navrata pokušala spriječiti rad stanica u Istri i Međimurju dok su druge stanice, pod nadzorom HDZ-a, radile neometano. Privatizacija se, na neki tisak u Hrvatskoj, odrazila na negativni način, navodi posebni izvjestitelj podsjećajući na pravo Agencije za obnovu i razvoj na postavljanje upravnog odbora koji odlučuje o svim važnijim pitanjima te na mogućnost poništavanja privatizacije koje je omogućila Vladi kontrolu nad Danasom i Slobodnom Dalmacijom. "Te su novine", ocjenjuje Mazowiecki, "značajno promijenile uređivačku politiku". Izviješće navodi da je neovisnim medijima, poput Feral Tribunea, Novog lista, Arkzina i Vijenca trebala inozemna novčana potpora Soros fundacije za rad, dok su Vjesnik i Danas preživjeli unatoč velikim dugovima Tiskari. Iako je odgovornost za izvještavanje potrebna u svakom demokratskom društvu, Mazowiecki bilježi zabrinjavajuću tendenciju u zahtjevima za pretjerane naknade u procesima, no, dodaje da je pravosuđe umanjilo dosuđene svote. Manjkavost zakona bilježi se na primjeru Vjesnika koji je zbog izjave sa konferencije za novinare trebao platiti tri četvrtine dosuđene svote, dok je osoba koja je citirana platila četvrtinu. "Ta presuda stvorila je rizik da novinari pribjegnu opsežnoj autocenzuri kako bi izbjegli odgovornost za citiranje treće osobe", zaključuje Mazowiecki. U dijelu izviješća koje govori o monopolima bilježi se onaj HRT-a na odašiljače i frekvencije, zatim Tiska na prodajna mjesta te Hrvatske tiskare. Pritisak na medije očituje se zahtjevima dužnosnika za uporabom određenih termina, navodi Mazowiecki. U izviješću se navodi slučaj kada je državni tužitelj izrazio veću zabrinutost zbog objavljivanja tajnih dokumenata nego zbog sadržaja koji se navodno ticao ratnih zločina. Izvješće bilježi i slučaj osude karlovačke novinarke, zbog navoda da se Hrvatska vraća ranijim fašističkim tendencijama u tekstu u kojem je pisala o progonima hrvatskih Srba. Neki su novinari otpušteni, a neki premještani na druga radna mjesta zbog nacionalnosti ili političkih stajališta odnosno stavljani na listu čekanja, navodi Mazowiecki. Postoje primjeri da su novinari javno prozivani zbog navodne političke nelojalnosti, a oni koji se vani usude kritizirati Vladu riskiraju da budu proglašeni izdajicama i kukavicama, tvrdi posebni izvjestitelj te kao primjere navodi napad Glasnika HDZ-a na Danas 1991. i napad HRT-a na predsjednika hrvatskog PEN-a zbog njegova istupa u Munchenu. "Postoji značajni obrazac autocenzure kod novinara u Hrvatskoj", navodi se u izviješću i dodaje da oni koji kritiziraju Vladu ili istaknute članove vladajuće stranke riskiraju da budu proglašeni jugonostalgičarima ili nehrvatima. Opći je stav u medijima prema "srpskom narodu" negativan, navodi Mazowiecki i dodaje da se pod "Srbima" podrazumijevaju neregularne vojne jedinica ili one SDS-a čime se implicira odgovornost svih Srba. Iako Ustav zabranjuje pozivanje na mržnju i diskriminaciju, kao ekstremni primjer netolerancije navodi se "Hrvatski vjesnik" te dodaje da nema pokazatelja da je državni odvjetnik pokrenuo postupak protiv lista ili urednika. Pri tome se bilježi da država podupire list objavljujući reklame poduzeća pod državnim nadzorom. Mazowiecki ocjenjuje kako hrvatski mediji iskrivljuju stvarnost, a kao primjer navodi se u "Danasu" objavljen izmišljeni interview sa Bogdanom Bogdanovićem u 1994. "Medije, koji neodređeno optužuju i iznose neutemeljene tvrdnje naznačujući da je možda netko drugi, a ne HVO odgovoran", Mazowiecki optužuje "za prikrivanje počinitelja zlodjela" te kao primjer navodi izviješće Slobodne Dalmacije o pogibiji tri talijanska novinara. Namjerno iskrivljavanje informacije Mazowiecki bilježi u slučaju izviješća o uništenju starog mostarskog mosta i pokolja u Stupnom dolu. Kao primjer manipulacija, navodi da mediji pod državnim nadzorom oslovljavaju insitucije HVO-a sa "Herceg Bosna" i nakon uspostavljanja Federacije. U UNPA područjima Hrvatske sloboda medija ne postoji. Svi su mediji pod nadzorom lokalnih civilnih i vojnih vlasti i na njih treba gledati kao na propagandna sredstva, a ne medije, navodi se u izviješću. (Hina) ps dr 220524 MET feb 95 22HHMM MET feb 95