ZAGREB, 12. rujna (Hina-) - Rješenje problema sukcesije bivše Jugoslavije moguće je samo pritiskom međunarodne zajednice na Beograd kako bi se izašlo iz pat pozicije u koju su dospjeli pregovori koji traju već četiri godine.
PIŠE: SLAVOLJUB LEKO
ZAGREB, 12. rujna (Hina-) - Rješenje problema sukcesije bivše
Jugoslavije moguće je samo pritiskom međunarodne zajednice na Beograd
kako bi se izašlo iz pat pozicije u koju su dospjeli pregovori koji
traju već četiri godine. #L#
"Dok se međunarodna zajednica ne angažira po osjećaju pravde i ne
iskoristi svoje mehanizme za pritisak na stranu koja ne popušta nema
ništa od toga", ocijenio je u petak u razgovoru za Hinu predstojnik
Ureda hrvatske vlade za projekt sukcesije mr. Božo Marendić. Ta strana
je SR Jugoslavija.
Središnji problem o kojem trenutno, uz posredovanje međunarodne
zajednice pregovaraju Hrvatska, Slovenija, BiH, Makedonija i SR
Jugoslavija je raspodjela imovine bivše države. Ni nakon četiri godine
koliko traju pregovori o sukcesiji ne nazire se rješenje ovog pitanja.
Hrvatski pregovarač Marendić sastao se u ponedjeljak u Bruxellesu s
posebnim pregovaračem za sukcesiju u Uredu visokog predstavnika Carla
Bildta sir Arthurom Wattsom.
U ovoj četvrtoj rundi bilateralnih razgovora, otkako je Watts
nastupio dužnost međunarodnog pregovarača, na stolu za razgovore bio
je njegov osobni "memorandum o razumijevanju" u kojem su bili
zabilježeni stavovi država sljednica.
"U tom papiru bilo je malo naznaka kojim putem treba tražiti
kompromis, jer je on dobio zadatak i takav je plan sebi napravio da
dođe do sporazuma ali uz konsenzus", kaže Marendić razočaran Wattsovim
držanjem.
"Kompromis se ne može postići jer su stavovi vrlo oprečni", opisuje
stanje Marendić naglašavajući kako je "stav SRJ tvrd i nepopustljiv".
"Watts je praktički krenuo od ledine. Nije uzeo u obzir projekt koji
je radila Ženevska konferencija o bivšoj Jugoslaviji", rekao je on
kritizirajući međunarodnu zajednicu u liku njezina posrednika. Premda se
pretpostavljalo da taj projekt SRJ neće potpisati namjera je bila
predati ga Vijeću sigurnosti UN da ga izglasa kao rezoluciju te
prisili Jugoslaviju da ga i provede.
"Duh Ženevske konferencije je nestao", ocjenjuje Marendić ulogu
međunarodne zajednice koja sam problem naprosto prepušta stranama
premda i sama zna da bez njezina angažmana rješenje nije moguće.
"Svi stavovi SR Jugoslavije su neprihvatljivi", kaže Marendić
izričući time stajalište četiriju država, Hrvatske, BiH, Slovenije i
Makedonije koje čine jedan blok i zajednički nastupaju.
"Neke Wattsove naznake glede kompromisa mi smo doveli u pitanje
jer... je sa stavovima SRJ nemoguće napraviti kompromis, jer su to
kompromisi gotovo života i smrti", kaže dalje Marendić.
Bit sukoba dviju strana iskristalizirala se oko definiranja državne
imovine koju bi trebalo raspodijeliti.
Prema stajalištu četiri države predmet državne sukcesije je samo
imovina države koja je nestala i to u času raspada što u slučaju
bivše Jugoslavije znači imovinu kojom je upravljala i koja je bila u
vlasništvu Savezne države. Ovaj stav je poduprt mišljenjem Badinterove
komisije i Bečkih konvencija o sukcesiji.
SR Jugoslavija sa svoje strane čvrsto stoji na stajalištu da državnu
imovinu čini sva imovina koju je "parcijalno ili u cijelosti"
financirala bivša Jugoslavija iz saveznih izvora (fondovi, proračun pa
čak i savezne banke).
Iznosi koji bi, izvedeni iz ovih definicija, ušli u sukcesiju
radikalno se razlikuju. Prema grubim procjenama skupina od četiri države
smatra da masa za sukcesiju ima vrijednost od oko 100 milijardi
dolara a prema prijedlogu SRJ imovina se kreće oko 200 milijardi
dolara.
Prema stajalištu četiriju država u imovinu za podjelu spadala bi
državna nepokretna imovina (npr. zgrade saveznih ustanova u zemlji i
inozemstvu), sva imovina bivše JNA, financijska imovina kao što su
devizne rezerve i zlato, zatim potraživanja bivše države od drugih
država kao što su Rusija (bivši SSSR), Alžir, Irak, Iran... Skupina
inzistira da u sukcesiju uđe i dobitak od preko jedne milijarde dolara
koji su Srbi ostvarili upadom u monetarni sustav 1990.godine.
Hrvatska i ostale tri zemlje drže da jugoslavenski prijedlog nije
u skladu ni s političkim, pravnim niti ekonomskim sustavom bivše
Jugoslavije, gdje su sredstva bivše Federacije osiguravale republike a
1971. federalna imovina je i onako podijeljena.
Opći kriterij raspodjele kako imovine tako i dugova bivše Jugoslavije
je već definirao MMF tako da raspodjela teži udjelu republika u
nacionalnom dohotku bivše Jugoslavije. To za Hrvatsku znači npr. 28.5
imovine i dugova bivše Jugoslavije. Zaključivanjem sporazuma s
Pariškim i Londonskim klubom Hrvatska je već preuzela svoj dio dugova.
Što se tiče imovine raspodjela još nije ni na vidiku.
Poseban problem predstavljaju devizne rezerve bivše države čiji se
točan iznos ne zna jer kako Jugoslavija tako i međunarodne
organizacije odbijaju dati podatke. Do sankcija koje je Vijeća
sigurnosti UN 1992. nametnula SR Jugoslaviji deviznim rezervama i
zlatom su upravljali Srbi i potrošili dobar dio. Preostatak, koji
Marendić procjenjuje na oko milijardu dolara, je sada blokiran.
Zajedničke devizne rezerve su 1990. iznosile više od 5 milijardi
dolara.
Referentni datum za početak raspada bivše Jugoslavije je 31.
prosinca 1990. Svaka država međutim kao datum sukcesije uzima datum
koji je proglasila Badinterova komisija uzimajući u obzir datum
proglašenja neovisnosti. Za Hrvatsku je Badinterova komisija odredila
8. listopada 1991. kao datum kada su prekinute sve veze sa bivšom
Jugoslavijom.
Jedan od prijedloga koje Watts iznosi za izlazak iz slijepe ulice jest
da arbitraža riješi pitanje sukcesije ako strane ne uspiju doći do
sporazuma konsenzusom. Odluka arbitraže bila bi konačna.Time se
problem međutim samo pomiče jer je i za pokretanje arbitražu potreban
konsenzus.
Član pregovaračke skupine SR Jugoslavije Oskar Kovač ocijenio je
nedavno 'vrlo neugodnim' moguće pokretanje postupka arbitraže budući
da bi Jugoslavija morala predati podatke o svim računima sadašnje Narodne
banke Jugoslavije što bi za SRJ bilo riskantno.
Tijekom ove četiri godine bilo je sastavljeno desetine nacrta
sporazuma da bi sada dvije strane dospjele u potpunu pat poziciju.
Hrvatska, Slovenija, BiH i Makedonija temelji svoja stajališta na
nacrtu sporazuma koji je sastavila nekadašnja Ženevska konferencija o
bivšoj Jugoslaviji. Od ovog nacrta je međutim međunarodni pregovarač
Arthur Watts iz ureda Carla Bildta odustao.
"On je na samome početku i zapao je u velike teškoće. Lako se može
dogoditi da odustane od tog posla", ocjenjuje Božo Marendić.
Slovenski pregovarač Miran Mejak nedavno je također ocijenio
neprihvatljivim dijelove Wattsovog dokumenta koji se odnose na
definiranje državnog vlasništva i razdiobu imovine bivše države u
inozemstvu.
Četiri države polažu ponešto nade da će određen pritisak izvršiti i
potreba SRJ da dođe do svježeg novca koji se sada nalazi zamrznut u
novčarskim institucijama diljem svijeta.
"Najviše nade polažemo u parcijalne sukcesije. Idemo korak po korak,
grizemo tamo gdje se može zagristi", rezimira Marendić rezignirano
perspektive pregovora o sukcesiji. Napominje međutim da se proces
sukcesije ipak pomalo odvija bez obzira što se sporazum ne postiže.
Pri tome ima na umu aranžmane sa MMF-om, Svjetskom bankom, Pariškim i
Londonskim klubom kao i tisuće naslijeđenih međudržavnih ugovora.
"Mi nećemo odustati od naših prava", naglašava on unatoč tome što
kako stvari sada stoje SRJ može u nedogled odugovlačiti rješenje
pitanja sukcesije bivše Jugoslavije.
Četiri države svoju aktivnost osim na globalno rješenje usmjeravaju i
na pojedinačne zahvate. Tako je Slovenija pokretanjem postupka pred
sudom u Nikoziji (Cipar) blokirala 147 milijuna dolara sredstava
Beogradske banke kao dio potraživanja od nekadašnje Narodne banke
Jugoslavije.
"To što je učinjeno učinjeno je za ime i za račun svih nas ...kao što
ima akcija koje vodimo mi u ime svih", objašnjava ovu akciju Marendić
naglašavajući da su krive i zlonamjerne informacije da to Slovenija
radi samo za sebe.
Trenutno se radi i na raspodjeli monetarnog zlata bivše države
pohranjenog u Bazelu unatoč nekooperativnosti SRJ.
Četvrti krug bilateralnih razgovora o sukcesiji završava u petak.
(Hina) sl fp
131134 MET sep 96