BEOGRAD, 4. rujna (Hina) - Nezadovoljna najnovijim prijedlogom Arthura Waatsa, međunarodnog posrednika u pregovorima o sukcesiji, o nasljeđivanju državne imovine bivše SFRJ, SR Jugoslavija je izradila vlastiti 'memorandum o
razumijevanju', koji se temelji, kako se navodi, "na uvažavanju specifičnosti jugoslavenske društvene i ekonomske stvarnosti".
BEOGRAD, 4. rujna (Hina) - Nezadovoljna najnovijim prijedlogom Arthura
Waatsa, međunarodnog posrednika u pregovorima o sukcesiji, o
nasljeđivanju državne imovine bivše SFRJ, SR Jugoslavija je izradila
vlastiti 'memorandum o razumijevanju', koji se temelji, kako se
navodi, "na uvažavanju specifičnosti jugoslavenske društvene i
ekonomske stvarnosti". #L#
U prijedlogu memoranduma jugoslavenske skupine stručnjaka za
sukcesiju, čiji je predsjednik akademik Kosta Mihailović, uz ostalo,
stoji, da u rješavanju otvorenih pitanja "u postizanju sporazuma
podjednako uvažavaju interesi svih" te da je potreban "kompromis radi
postizanja zajedničkog rješenja", pri čemu se očekuje i "aktivna
medijatorska uloga predsjednika Skupine za sukcesiju".
"Pri utvrđivanju međusobnih obveza i potraživanja stranke polaze od
načela sveobuhvatnosti i njihovog istodobnog rješavanja (package
deal)", navodi se u jugoslavenskom prijedlogu memoranduma. Dodaje se
da bi se - na temelju "sporazumno utvrđene definicije državne imovine,
obveza i potraživanja SFRJ i sporazumno utvrđene metodologije njihovog
vrednovanja - sačinio njen pregled (inventar)" i to na "isti način,
bez bilo kakvih prioriteta, uz jednaki tretman svih strana".
"Imovina nastala zajedničkim financiranjem, u načelu bi pripala onima
koji je imaju u državi, a kako je država u tim slučajevima zapravo
obavljala funkciju investicijske banke, ta joj se sredstva s određenim
prinosom moraju vratiti", stoji u prijedlogu memoranduma SRJ, a u
fusnoti se objašnjava da u imovinu SFRJ ulaze "stvari, pokretne i
nepokretne, financirane iz zajedničkih izvora, kako i prava koja su
nastala u vezi sa ili na osnovi te imovine, ili s time povezanih odluka
povezanih organa države u domaćim i inozemnim transakcijama".
Predmet podjele ne bi bila imovina koju su u Kraljevinu Jugoslaviju
unijele Kraljevina Srbije i Crne Gore i dijelovi ranije Austrougarske,
predlaže SRJ.
"Inventar imovine države, prava i obveza (..) sačiniti će se u povodu
izdvajanja svake od bivših republika SFRJ na odgovarajući datum,
kako bi se utvrdili odnosi svake nove države sa SFRJ", navodi se u
prijedlogu SRJ i dalje obrazlaže da će se vrijednost imovine iskazati
u nominalnim iznosima i pretvoriti u tekuće vrijednosti na "referentni
datum", "primjenom službenih i pouzdanih podataka o kretanju cijena i
deviznog tečaja".
"Financijske obveze i potraživanja u odnosu na inozemstvo iskazane u
inventaru smatraju se obvezama i potraživanjima države u kojoj krajnji
nositelj izvornih ugovornih obveza ima svoje sjedište. (..) Stranke će
takozvani nealocirani dug koji je svojedobno (..) na sebe preuzela
Federacija, odnosno NBJ, sporazumno raspodijeliti među sobom, na
temelju načela pravednosti", navodi se u jugoslavenskom prijedlogu.
Dodaje se da će se smatrati "provizornim svi sporazumi o tome pitanju
koji su zaključeni na drugim osnovama".
Kao ključ za podjelu imovine, SR Jugoslavija predlaže broj
stanovnika, napominjući da se - glede financijskih obveza i
potraživanja prema inozemstvu - stranke mogu dogovoriti i o primjeni
nekog drugog ključa. Beograd u svome 'memorandumu' također predlaže da
pojedina pitanja koja "bitno ne narušavaju ravnotežu interesa", mogu
biti isključena iz sporazuma, primjerice arhivi, državljanstvo,
međunarodni ugovori, članstvo u međunarodnim udrugama, stečena prava,
mirovine i drugo.
(Hina) bs sp
041617 MET sep 96