HONG KONG - TRGOVINSKI POSREDNIK IZMEĐU PEKINGA I TAJPEHA

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 11. rujna (Hina) - Tajvanskom gospodarstvu ne cvjetaju ruže, tvrdi službeni Peking. Recesiju na odmetnutome otoku Peking pritom potkrepljuje podacima o smanjenoj stopi rasta u prvom tromjesečju ove u odnosu na isto razdoblje prošle godine, padom ukupne razmjene s inozemstvom u istome razdoblju te prognozama da će stopa rasta u tekućoj godini pasti ispod 6 posto, što će biti i najniža stopa tajvanskog gospodarskog rasta u zadnjih trinaest godina. Suočen s gospodarskim teškoćama, Tajvan bi, kažu u Pekingu, najpametnije postupio okrenuvši se prema Kini i njezinoj politici "jedne zemlje s dva sustava", a ne od nje. Uostalom, korist koju bi imao od golemog kineskog tržišta dokazuje i vrijednost prošlogodišnje tajvansko-kineske trgovinske razmjene. Ona je, naime, iznosila gotovo osamnaest milijardi američkih dolara, pri čemu je tajvanski suficit dostigao gotovo 12 milijardi. U svemu tome važno je istaknuti da je spomenuta razmjena ostvarena usprkos snažnih političkih napetosti između dvije strane te da je riječ isključivo o posrednoj trgovini. Naime, budući da tajvanske vlasti ne odstupaju od "politike tri ne", koja tajvanskim građanima brani neposredne trgovinske odnose s "kontinentom" (s NR Kinom), kao što im ne dopušta ni neposredne prometne i komunikacijske veze s maticom-zemljom, trgovinska i gospodarska razmjena odvijaju se posredstvom treće strane, ulogu koje osobito često igra Hong Kong. Činjenica da se za manje od tristo dana Hong Kong vraća pod suverenitet NR Kine postavlja zato danas pred tajvanske poslovne ljude niz pitanja na koja se odgovori jedva naziru. Iako formalno bez službenih odnosa, Tajvan i Hong Kong ostvarili su primjerice u 1994. trgovinsku razmjenu vrijednu 22,8 milijardi američkih dolara. Rekordna kakva je bila, ovakva je razmjena lavovskim dijelom bila povezana s Kinom, odnosno ona u sebi krije i vrijednost kinesko-tajvanske razmjene. Sve je obavljeno bez kršenja "politike tri ne", i svi su bili zadovoljni. Tajvanski zrakoplovi s poslovnim ljudima i tajvanski brodovi puni robe putovali su do Hong Konga, dijela kineskog teritorija ali pod britanskom upravom, i s pozicije tajvanskih vlasti sve je bilo legalno. Ubuduće, međutim, ništa više neće biti isto. Doduše, Hong Kong će imati status Posebnog upravnog područja kojemu Peking jamči da će u idućih pedeset godina zadržati sustav zatečen na dan povratka pod kineski suverenitet. Stotinu pedesetak godina izdvojen ispod vlasti Pekinga, Hong Kong je pod britanskom upravom razvio svoj pravni sustav i uz stabilne društvene prilike ostvario impresivan gospodarski rast utemeljen na slobodnoj i tržišnoj privredi. Po svemu tome, bio je vrlo prihvatljiv tajvanskim vlastima kao najvažniji kanal kojim su se prema Kini kretali kapital, robe i turisti iz Tajvana, a prema Tajvanu proizvodi golemog broja tajvanskih tvrtki otvorenih u Kini. Jer Tajvan je danas drugi najveći strani investitor u Kini (po tajvanskim tvrdnjama prvi je Hong Kong zajedno s Macaoom). Uz to, Kina je (uključujući i Hong Kong) lani postala najveće tajvansko izvozno tržište (što su do tada bile SAD). Riječ je, dakle, o golemim interesima, a svi se spotiču na pitanju hoće li ili ne Tajvan odstupiti od svoje "politike tri ne" i dopustiti neposrednu trgovinu, promet i komunikacije s Kinom. Ili će, o čemu se također razmišlja, pronaći formulu po kojoj će Posebno upravno područje Hong Konga i nakon 1. srpnja 1997. smatrati podobnim za ulogu posrednika u trgovini s Kinom. Time bi posredno morao priznati da Hong Kong ostaje politički i gospodarski samosvojan i da formula o jednoj državi s dva različita politička sustava zaista funkcionira. Teško je, međutim, vjerovati da bi Tajpeh bio spreman priuštiti Pekingu takav politički poen, jer na Tajvanu već danas tvrde da Peking i politički i gospodarski utječe na Hong Kong. Po čemu bi onda Posebno upravno područje Hong Kong moglo odgovarati zahtjevima tajvanske "politike tri ne" bit će jasnije kad tajvanski zakonodavci ponude svoje rješenje, na kojem rade kao na prioritetnoj zadaći po nalogu predsjednika Lee Teng-huia. Peking je, pak, sa svoje strane, već donio i propise o neposrednom pomorskom prometu s Tajvanom otvarajući time odmah i prostor trgovini. Dok čeka na sljedeći tajvanski potez, uz kritiku tajvanske "pragmatične diplomacije" koju ocjenjuje kao želju za udaljavanjem od Pekinga što je više moguće, Peking zaradom i tržištem privlači tvrdoglave Tajvance u okrilje matice domovine. (Hina) mer br 111334 MET sep 96