PEKING, 29. kolovoza (Hina) - Po uzoru na SAD i Japan, sada je i Tajvan odlučio u pružanju tehničke pomoći inozemstvu osnivati dobrovoljačke timove koji će zemljama u razvoju prenositi znanje potrebno za gospodarski razvoj.
PEKING, 29. kolovoza (Hina) - Po uzoru na SAD i Japan, sada je i
Tajvan odlučio u pružanju tehničke pomoći inozemstvu osnivati
dobrovoljačke timove koji će zemljama u razvoju prenositi znanje
potrebno za gospodarski razvoj. #L#
Uz odlazak prve skupine od trinaest pomno odabranih mladih stručnjaka
u Afriku, u Swaziland, najavljeno je i osnivanje drugoga tima
namijenjenog nekoj od južnoameričkih država. Značajka takvih timova
jest što njihovi članovi za svoj rad ne dobivaju plaću, pa će svojim
stručnjacima Tajvan pokrivati samo troškove osiguranja i prehrane. U
svakom timu "gospodarskih dobrovoljaca" bit će stručnjaci za osnivanje
malih i srednjih poduzeća, za kompjutore i automatizaciju pogona i
ureda, agronomi te stručnjaci drugih profila koji svojim znanjima mogu
unaprijediti poslovne rezultate sredine koja ih prima.
Šireći tako oblike pomoći inozemstvu, dosad ograničene na davanje
novčanih sredstava i slanje poljoprivrednih stručnjaka, Tajvan bi
svoje usluge želio pružiti i zemljama jugoistočne Azije, pri čemu
spominje Vijetnam, Filipine i Indoneziju. Među mogućim primateljima
pomoći u Europi spominje Poljsku. No problem su, tvrde u Tajpehu,
teškoće oko postizanja sporazuma o sigurnosti članova dobrovoljačkih
timova u tim zemljama.
Karakter spomenutih teškoća nije teško shvatiti. Dobrovoljačke
gospodarske timove zajednički osnivaju tajvansko ministarstvo vanjskih
poslova i ministarstvo gospodarstva, dok sporazume o njihovoj
sigurnosti države primateljice potpisuju s tajvanskom vladom. Budući
da Tajvan ima diplomatske odnose s tridesetak država (koje zato nemaju
odnose s Pekingom), sve ostale koje bi pristale potpisati "međuvladin"
sporazum s njim dovode u pitanje svoje odnose s Kinom.
Kina, doduše, dopušta da Tajvan kao njezina odmetnuta pokrajina
gospodarski surađuje sa svim zemljama, ali isključuje mogućnost
službenih odnosa Tajvana i država koje su, uspostavljajući diplomatske
veze s Pekingom, izrijekom priznale Tajvan kao dio Kine. Drugim
riječima, zainteresirani za tajvansku tehničku pomoć, dovedeni su pred
dvojbu u kojoj im ostaje birati između dolaska dobrovoljačkog tima i
razmirica s Pekingom, koji pak budnim okom prati sve tajvanske
aktivnosti na međunarodnom planu. Otežavajuću okolnost za Peking
pritom predstavlja činjenica da je Tajvan dovoljno bogat, a mnogi
toliko željni svježeg novca i svake druge pomoći da im je lako pasti u
napast.
Napokon, Peking razdražuje i sama mogućnost što Tajvan, nudeći
tehničku pomoć, ispituje spremnost niza država da zbog vlastite
koristi zažmire na načelo "jedne Kine". Pogotovo onih koje, s obzirom
na svoj razvojni stupanj i svjetski nekonkurentne proizvode, teško
mogu računati s izlaskom na kinesko tržište, gdje bi nadoknadile ono
što možda propuštaju u suradnji s Tajvanom.
(Hina) mer br
291410 MET aug 96