NOVO PITANJE NA RELACIJI KINA-TAJVAN: GDJE POKOPATI ČANG KAIŠEKA?

(od dopisnika Hine Branka Merlina) PEKING, 27. kolovoza (Hina) - Činjenicu da Kina i Tajvan imaju vrlo različita mišljenja o pitanju međusobnog ujedinjenja, ne treba posebno dokazivati. Što o ujedinjenju misli Tajvan, očigledno je iz njegovih upornih pokušaja da na međunarodnoj sceni osigura vlastiti diplomatski prostor, neovisan o Pekingu. Što pak misli Peking, očito je iz kritika koje, s ne manje upornosti, upućuje na račun tajvanskih vlasti. Najnoviji primjer je optužba upućena ovih dana Tajpehu da odbijanjem prijedloga o uspostavi izravnog brodskog prometa između dviju obala razdvojenih Tajvanskim tjesnacom zapravo ometa međusobno približavanje, a sve sa svrhom stvaranja "dvije Kine" ili "jedne Kine i jednog Tajvana". Pitanje ujedinjenja ostaje tako i dalje otvoreno i sporno. I dok stručnjaci i dalje raspravljaju hoće li razvoj regionalnih i svjetskih prilika ubuduće dovesti do ujedinjenja Kine i Tajvana na političkim ili pak na gospodarskim osnovama, jedan je nedavni događaj na zanimljiv način osvijetlio i tajvansko-kineske odnose, i mnoštvo pitanja koje ujedinjenje kao takvo stavlja pred Tajvance. Riječ je o pismenoj zamolbi kojom je početkom srpnja general Wego Chiang (Ćiang) zatražio od vladajućeg Kuomintanga da izvrši pripreme oko prijenosa posmrtnih ostataka njegova oca, generalisimusa Čang Kaišeka (Chiang Kaisheka) te polubrata Chiang Chiang-kuoa (Ćiang Ćiang-kuoa) radi njihovog trajnog pokopa u Kini. Naime, i generalisimus Čang, koji se nakon poraza od Maovih snaga povukao na Tajvan da bi tamo proglasio "Republiku Kinu" i bio njezin prvi predsjednik sve do smrti godine 1975, i njegov sin Chiang Chiang-kuo, drugi tajvanski predsjednik (1978-1988), privremeno su pokopani na dva odvojena mjesta u Tajpehu. Inače, i otac i sin su još za života odredili gdje žele biti pokopani u Kini, zemlji svojih predaka i svojih korijena. Štoviše, i odbor za pogreb Čang Kaišeka odlučio je 1975. da će pokojnikovi ostaci biti preneseni u Kinu "nakon njezinog zauzimanja". Generalisimusove ideje o "zauzimanju Kine", iz vremena u kojem je Maova Kina istodobno grmjela o "oslobađanju Tajvana", već dugo nisu politički aktualne. Zamijenilo ih je pitanje ujedinjenja. Kako bi se, dakle, prijenos posmrtnih ostataka dvojice tajvanskih predsjednika u Kinu (koja ne priznaje Tajvan kao državu, pa sljedstveno tome ni njegove predsjednike, ali uvažava njihov status stranačkih čelnika) mogao odraziti na odnose Tajpeha i Pekinga? Pitanje se pokazalo toliko složenim da je predsjednik Kuomintanga Lee Teng-hui (Li Teng-hui), ujedno i prvi tajvanski predsjednik izabran na demokratskim izborima, odmah naredio osnivanje komisije koja će razmotriti molbu staroga generala, jedinog živog sina Čang Kajšeka. I dok su zlobnici požurili ustvrditi da je komisija osnovana kao u svakom slučaju kad se ne zna što drugo učiniti, te da je Wego Chiang zapravo potaknuo ovo pitanje iz nekih osobnih razloga, pravdajući potrebu prijenosa oca i polubrata u Kinu aluzijama na njihovu nesigurnost na Tajvanu nakon demokratskih promjena, nitko mu nije osporio da je časno brinuti se o svojim pokojnicima. Neki su doduše spominjali generalovu poodmaklu dob, diskretno opravdavajući krivo odabrano vrijeme njegove inicijative. No, ukazivanje na kinesku tradiciju da se počiva u zemlji svojih otaca izazvalo je ljutnju onih koji se smatraju Tajvancima, a ne Kinezima. Na njihove primjedbe da se porodica Chiang koristi Tajvanom kao hotelom u koji se dolazi prema potrebi, javili su se svjedoci koji tvrde da nije tako, jer da je Chiang Chiang-kuo, osjećajući se u istoj mjeri kao Kinez i kao Tajvanac, izrijekom tražio da bude prenesen u Kinu tek nakon ujedinjenja. Stječe se dojam da brojne izjave predstavnika vladajuće stranke i oporbe, državnih dužnosnika i uglednih osoba iz javnog života, glede Wego Chiangove inicijative nisu došle dalje od zaključka da pitanje treba pozorno razmotriti, ne prenagliti se, nego čekati pa vidjeti. Opći poziv na oprezno promišljanje svakog, pa i ovog, koraka koji vodi prema Kini dokazuje zapravo koliko je u svijesti Tajpeha daleko do ujedinjenja. (Hina) mer br 271249 MET aug 96