ZAGREB, 21. kolovoza (Hina) - Ljubomir Antić piše o hrvatskom skepticizmu koji je "ukorijenjen više u mentalitetu nego u stvarnosti", te da će on "zacijelo umnogome obilježavati vrijeme koje je pred nama", ali i da isto tako postoji i
srpski skepticizam:
ZAGREB, 21. kolovoza (Hina) - Ljubomir Antić piše o hrvatskom
skepticizmu koji je "ukorijenjen više u mentalitetu nego u
stvarnosti", te da će on "zacijelo umnogome obilježavati vrijeme koje
je pred nama", ali i da isto tako postoji i srpski skepticizam: #L#
"(...) Slušajući npr. Milana Đukića, čovjek se može samo
zapitati je li se taj političar pokajao zbog svoje onodobne odluke
kojom je okrenuo leđa zločinu i iskazavši osobnu i građansku hrabrost
dao značajan prilog stabilizaciji ukupnih prilika u svojoj državi. Jer
što znači ustvrditi kako 'danas u Hrvatskoj ima više straha, zločina i
paljevine od blagostanja i socijalne pravde iako je rat iza nas', te
da 'Tuđman nesvjesno potiče terorizam...'. Da je riječ o 'običnom'
Srbinu mogli bi pomisliti da se radi o osobnom uklapanju u
sumnjičarski trend, da je riječ o političkom analitičaru lako bi
dokazali da je pogriješio u zaključivanju, no kada tako govori iskusni
političar, onda nam ne preostaje nego se zabrinuti nad pretpostavkom
da je sumnjičenje hrvatske države i vlasti još uvijek nazočno u jednom
značajnom krugu hrvatskih Srba, onih kojima se Đukić obraća i na čiju
podršku računa.
(...) Bilo bi glupo priželjkivati da itko nakon ovog rata ima
u Hrvatskoj grižnju savjest (u Saboru se od jednog zastupnika iz
oporbe moglo čuti kako bi Hrvati zbog događaja nakon Oluje trebali
proći kroz katarzu) jer kako reče Nietsche 'grižnja savjesti odgaja
za griženje' a njega je doista bilo dosta na ovim prostorima.
O hrvatskom i srpskom skepticizmu kao integrirajućem čimbeniku
može se govoriti doista samo u šali: takvi skepticizmi ne integriraju
naciju nego skeptike. A samo u integriranoj naciji može se razviti
puna demokracija. Tamo gdje nema nacionalnog jedinstva nema ni
demokracije bez obzira na onog tko ima mandat provoditi je. Pri tome
pod jedinstvenom ne mislim na puku podložnost vlasti ali ne i na
njezino demoniziranje. Svaka grubost izaziva sličnu reakciju, a narodu
u nešto oduljenom očekivanju da mu bude bolje, svejedno je koja je
strana započela. Uostalom kada bude uskoro presuđivao, on se zacijelo
neće povoditi ni za samohvalom jednih ni za bespoštednom kritikom
drugih, nego za onima kojima povjeruje da će u narednom razdoblju pri
upravaljanju državom izražavati hrvatski karakter, odnosno njegov
pogled na svijet," piše Ljubomir Antić.
(Hina) dp mć
210822 MET aug 96