ZAGREB, 26. srpnja (Hina) - U rubrici 'Gledišta' zamjenik glavnog urednika Vjesnika Milan Jajčinović, baveći se zločinima srpskog fašizma, piše o razlici između nacističkih i neočetničkih logora, pri čemu uočava kako su "nacilogori
bili prave tvornice smrti, gdje je zločin bio uglavnom bezličan, gdje se sve radilo kao na tekućoj vrpci", dok su "zločini srpskih fašista bili često obilježeni upravo osobnim odnosom krvnika i žrtve".
ZAGREB, 26. srpnja (Hina) - U rubrici 'Gledišta' zamjenik glavnog
urednika Vjesnika Milan Jajčinović, baveći se zločinima srpskog
fašizma, piše o razlici između nacističkih i neočetničkih logora, pri
čemu uočava kako su "nacilogori bili prave tvornice smrti, gdje je
zločin bio uglavnom bezličan, gdje se sve radilo kao na tekućoj
vrpci", dok su "zločini srpskih fašista bili često obilježeni upravo
osobnim odnosom krvnika i žrtve". #L#
Optužujući programere 'novog svjetskog poredka' da su relativizirali
odnos između napadača i napadnutoga, između žrtve i dželata te
odlučivši kako nema pobjednika ni poraženog, Jajčinović dalje piše:
"Bez poraza srpskog fašizma izostala je i katarza koja bi ga
vjerojatno pratila. Bez te katarze, bez nacionalnog pročišćenja i
očišćenja, nema onda ni odbacivanja mitskog doživljavanja svijeta, što
je još uvijek dominantna tendencija u srpskoj nacionalnoj svijesti.
Mitom vlastite veličine opsjednuti Srbi postali su zločinci, ali i
žrtve svoga mita. Da kritičke valorizacije vlastite prošlosti još
uvijek nema, da nema njezina prevrednovanja (kao što se poslije poraza
nacionalsocijalizma dogodilo u Njemačkoj), pokazuje i činjenica da
Srbi još uvijek svoje čak i nedavne poraze ne tumače onim što oni
stvarno jesu - vojnim porazima, odnosno pobjedama Hrvatske vojske,
nego i dalje rabe stare mitološke kategorije. Još uvijek je to za njih
'posljedica dogovora', odnosno 'izdaje'. Teorija urote još uvijek
funkcionira, pa se s istom strašću i dalje napadaju oni ('velike
sile') koji su, zapravo, spriječili definitivni srpski poraz koji je
mogao biti početak kraja stalnog tonjenja u mitsko i početak katarze,
odnosno nacionalnog samoosvješćivanja. Upravo ti koje se optužuje, to
su spriječili, držeći valjda da Srbima time čine uslugu. Historija će
vjerojatno pokazati da je posrijedi medvjeđa usluga. Jer, odlazak
Radovana Karadžića i Ratka Mladića u Haag mogao je možda biti čak i za
srpsko dobro: barem najava nacionalne katarze."
(Hina) dp gk
260814 MET jul 96