ZAGREB, 24. srpnja (Hina) - Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvtske dr. Krunislav Olujić uputio je danas Državnom odvjetniku RH Marijanu Hranjskom odgovor na njegovo otvoreno pismo.
ODVJETNIKU MARIJANU HRANJSKOM
ZAGREB, 24. srpnja (Hina) - Predsjednik Vrhovnog suda Republike
Hrvtske dr. Krunislav Olujić uputio je danas Državnom odvjetniku RH
Marijanu Hranjskom odgovor na njegovo otvoreno pismo. #L#
U pismu se kaže:
"Surađujući s Vama jedno kraće razdoblje u svojstvu
(bivšeg) državnog odvjetnika Republike Hrvatske i poznavajući Vaš stil
i način rada, kao i sve eventualne tegobe s kojima se u svojemu radu
susrećete, moram priznati da Vašim alografski sročenim otvorenim
pismom nisam ni najmanje zatečen. Ostaje tek da se vidi je li Vaše
otvoreno pismo, kao nedvojbeni proizvod nekog prepoznatljivog
zatvorenog prostora, istodobno znači i uvod u neke već doživljene
scenarije prema kojima je Vama dodijeljena tek mala i prolazna
epizodna uloga koju ćete, naravno, sukladno svom ljudskom i svakom
drugom habitusu, odigrati na osobno zadovoljstvo. Zbog toga, u cilju
otklanjanja svake moguće dvojbe, želim istaknuti svoje čvrsto
uvjerenje da bi i najstrože grafološko vještačenje potvrdilo Vaš
rukopis na upućenom pismu, dok, s druge strane, ta tvrdnja glede
najvećg dijela sadržaja otvorenog pisma ne bi uspješno izdržala
ozbiljniju provjeru. Tko su stvarni autori, bit će otkriveno u
najskorije vrijeme. Uvodno bih, gospodine Hranjski, naglasio da
dijelim Vaša razmišljanja o štetnosti ovakova načina međusobnog
komuniciranja, ali se teško oteti dojmu da ste svojim otvorenim pismom
upravi Vi dali skroman prinos kulturi međusobnog dijaloga. Pri tomu ne
treba smetnuti s uma činjenicu da ste, sukladno Vašoj (odnedavna)
ustaljenoj praksi upućivanja otvorenih pisama, (zlo) uporabili
cjelokupni hrvatski medijski prostor osvrtom na moj interview u "Novom
listu", iako je hrvatska javnost, svojim najvećim dijelom, ostala
prikraćena za njegov sadržaj. Tu prazninu nastoji, očito, popuniti
Vaše pismo upućeno svim dnevnim listovima, pa je na taj način, barem s
Vaše strane i poprilično jednostrano, javnost upoznata s dijelovima
mog razgovora u jednom dnevnom listu s novinarkom, kojoj, onako
usputno, radi dojma i očekivanog učinka, ime navodite čak dva puta.
No, u svemu tome, ipak, najvažnijim držim činjenicu da nijednim
dijelom svog pisma, gospodine Hranjski, niste osporili moje navode o
inauguriranom stilu rada Državnog sudbenog vijeća, o tzv. "malom
sudbenom vijeću", većini i načinu odlučivanja te mjestu i ulozi
četvorice članova DSV iz reda državnog odvjetništva u konkretnoj
provedbi kadrovske politike. Prema Vama, te probleme trebao sam
iznijeti na "mjestu gdje ih treba i rješavati". Ako pod tim ne
razumijevate Državno sudbeno vijeće koje, očito, nije mjesto za
razrješavanje nastalih problema, onda mi, moram to priznati, nije
poznato drugo "mjesto" na kojemu se ti problemi iznose, pa bih Vam
neizmjerno bio zahvalan za uputu u tom pravcu, ako ne iz drugih
razloga, onda barem da Vas očuvam od mogućih (neugodnih) iznenađenja.
Ni najpozornijim čitanjem otvorenog pisma nisam, na žalost, uspio
pronaći nijedan argument kojim bi potkrijepili Vaš pokušaj osporavanja
navoda iz mog interviewa. Pri tomu bih, svakako, želio vjerovati da od
uočenog pomanjkanja argumenata nisu, u međuvremenu, oboljeli i Vaši
državnoodvjetnički akti kojima, potvrđujući svoju samostalnost i
neovisnost, svakodnevno ostvarujete zadaću državnog tijela kojemu ste
na čelu. Što se, pak, Vašeg rada u Državnom sudbenom vijeću tiče,
ostajem pri svim tvrdnjama i ocjenama iznijetim u mom razgovoru s
novinarkom "Novog lista". Pri tomu Vam neće uspjeti ni pokušaj
manipuliranja s podacima o broju sudaca u DSV, jer je i Vama kao i
cjelokupnoj javnosti, poznato kojom se većinom u DSV odlučuje, kao i
o, najčešćem, sastavu te većine koju, uz Vaša četiri
državnoodvjetnička i jedan odvjetnički glas, čini i manji broj
sudačkih glasova. Upravo ta činjenica govori o Vašoj ulozi u postupku
imenovanja pravosudnih dužnosnika. Vaš "pluralni votum", nastao kao
posljedica monokratskog i hijerahijski subordiniranog ustrojstva
državnog odvjetništva, daje prevagu u donošenju konkretnih odluka o
imenovanju i svjedoči o Vašoj pripadnosti točno određenom dijelu DSV,
pa otuda, i Vaši bezuspješni pokušaji uvjeravanja hrvatske javnosti o
izostanku Vaše "fizičke" povezanosti, kada, očito, "duhovna" veza
uspješno nadomješta taj nedostatak. Ako je, pak, riječ o sucima u DSV,
onda valja primijetiti da takvog monolita nema, što se, među inim, ima
pripisati i različitom načinu ustrojstva i djelovanja sudova u nas i
odsutnosti navedenih načela o funkcioniranju držanog odvjetnišva. Zbog
toga, meni kao predsjedniku Vrhovnog suda, preostaje jedino mogućnost
da unutar DSV, kao njegov član, djelujem snagom argumenata, dosljednom
borbom za afirmaciju zakonskih kriterija u provođenju kadrovske
politike i njihovom objektivizacijom, te snagom autoriteta
predsjednika najvišeg suda u Republici. Taj autoritet, gospodine
Hranjski, trenutačno je takav kakav jest i Vi osobno niste u stanju
učiniti ništa što bi ga moglo uniziti.
Osobno ne pristajem na Vašu završnu ocjenu o postojanju nekog
međusobnog nesporazuma, neovisno o njegovu uzroku ili naravi. Riječ je
o nečemu drugom i mnogo ozbiljnijem. Na djelu je izigravanje ustavnih
i zakonskih kriterija o imenovanju pravosudnih dužnosnika s
dalekosežnim posljedicama za djelotvorno funkcioniranje pravne države.
U rješavanju uočenih problema od osobite pomoći, očito, nisu bili ni
zaključci prve sjednice Predsjedničkog vijeća iz prosinca 1995.
godine. Suradnja između nadležnog ministarstva, DSV, Vrhovnog suda i
državnog odvjetništva nije, u tom pravcu, nikada uspostavljena. Možete
li, gospodine Hranjski, odgovoriti zbog čega i čijom krivnjom? Kako
je, prema Vama, moguća opstrukcija mišljenja Vrhovnog suda i njegove
opće sjednice? Te i druge odgovore dužni ste hrvatskoj javnosti.
Gospodine Hranjski, Vi se bezuspješno opirete općepoznatoj spoznaji da
se u DSV provodi siva kadrovska politika u hrvatskoj sudbenoj vlasti,
iza koje, to pouzdano tvrdim, ne stoji nitko iz najvišeg državnog
vrha. Kako drukčije objasniti da meni kao predsjedniku najvišeg suda u
Republici nisu poznati razlozi zbog kojih netko ne može biti (re)
imenovan za suca ili državnog odvjetnika. Ako postoje, a nisu mi
poznati kao nekim drugim članovima DSV, onda je to poseban način
iskazivanja nepovjerenja prema predsjedniku Vrhovnog suda. To čini
upitnim njegovo daljnje obnašanje predsjedničke dužnosti, pa to,
gospodine Hranjski, treba otvoreno reći. Ili za nešto takvoga, još
uvijek, nemate dostatno hrabrosti? Dok je, u međuvremenu, ne prikupite
u potrebnoj mjeri, poručio bih Vam da mi neizmjerno zadovoljstvo pruža
činjenica što pripadam onom dijelu članstva DSV koje ne sudjeluje u
provedbi kadrovske politike na opisani način, koje, rukovođeno visoko
postavljenim stručnim i moralnim načelima, poštuje elementarno ljudsko
dostojanstvo svakog kandidata i koje je već poodavno napustilo
istrošenu i iz prošlog sustava nasljeđenu matricu proizvodnje
neprijatelja prema kojoj su protiv nas svi oni koji nisu s nama. Na
druge dijelove Vašeg pisma, gospodine Hranjski, držim da nema smisla
posebno se osvrtati. Oni se tiču drugih državnih i inih tijeka, koja,
ako to nađu potrebnim, mogu reagirati. Činjenica da ste tom dijelu
posvetili znatan prostor, govori više u prilog tvrdnji da ste to
učinili u nedostatku valjanih argumenata glede svog udjela u radu DSV
ili, pak, imaju za funkciju pojačati dokaznu snagu Vaših
nevjerodostojnih navoda i prikazati me u svijetlu konfliktne osobe.
Ostaje, međutim, da se tek vidi koliko ćete u tomu uspjeti. Do tada,
moja "osjetljivost" na ponuđenu protokolarnu stolicu, kao što
navodite, bit će iskazivana sve dotle dok ne dobijem mjesto koje mi
kao predsjedniku Vrhovnog suda objektivno pripada. Tu se, valjda,
najviše i razlikujemo, jer se Vi, za razliku od mene, zadovoljavate
ponuđenim mjestom i uvijek radite u svoju korist, dok ja, služeći
općim interesima i hrvatskj sudbenoj vlasti u cjelini, ponekad, kao
što vidite, mogu raditi i u korist vlastite štete.
Zaključno, u cilju izbjegavanja mogućih nesporazuma, želio bih Vas
podsjetiti da sam pod petrificiranim sudačkim i državnoodvjetničkim
kadrom, među inim, mislio i na Vas, jer Vi, kao čovjek budućnosti,
oduzimate pravo na dostojan život svim onima koji su, poput Vas, na
temelju "bivših socijalističkih kriterija, zasluga i stručnosti",
skrivajući se iza skuta bivše moćne zagrebačke tužiteljice, revno
služili prošlom sustavu i u njemu stjecali visoka državna odličja. K
tomu, nakon najnovije reforme kaznenog zakonodavstva, takav dužnosnik
pruža kaznenopravnu zaštitu, među inim, i meni kao predsjedniku
Vrhovnog suda za točno utvrđena kaznena djela počinjena prema meni od
strane svih mogućih počinitelja u svezi s mojim radom ili položajem.
Zbog toga ne mogu izbjeći pitanje koje mi se, gotovo neizbježno,
nameće samo po sebi: Tko je taj komu će pripadati pravo da me štiti
od samog Marijana Hranjskog, državnog odvjetnika Republike Hrvatske?",
stoji na kraju pisma predsjednika Vrhovnog suda RH dr. Krunislava
Olujića.
(Hina) pp gk
241437 MET jul 96