LJUBLJANA, 16. srpnja (Hina) - I Slovenci su, kao i Hrvati, odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata, imali svoj "Bleiburg", odnosno svoj "Križni put". Takav se zaključak nameće iz "radnog materijala" Mirana Potrča, člana
slovenskog parlamentarnog povjerenstva za istraživanje poslijeratnih masovnih pogubljenja i političkih procesa, prema kojemu je na slovenskom području bez suđenja pogubljeno između 7.000 i 12.000 ljudi, uglavnom slovenskih domobrana, piše današnje ljubljansko "Delo".
LJUBLJANA, 16. srpnja (Hina) - I Slovenci su, kao i Hrvati, odmah
nakon završetka Drugoga svjetskog rata, imali svoj "Bleiburg", odnosno
svoj "Križni put". Takav se zaključak nameće iz "radnog materijala"
Mirana Potrča, člana slovenskog parlamentarnog povjerenstva za
istraživanje poslijeratnih masovnih pogubljenja i političkih procesa,
prema kojemu je na slovenskom području bez suđenja pogubljeno između
7.000 i 12.000 ljudi, uglavnom slovenskih domobrana, piše današnje
ljubljansko "Delo". #L#
Povjerenstvo nije bilo jedinstveno pa se šest članova odlučilo za
Potrčov "radni materijal", a pet za "radni materijal" predsjednika
povjerenstva dr. Jože Pučnika.
Prema Potrču, slovensko je istražno povjerenstvo utvrdilo da su
najveće žrtve masovnih pogubljenja nakon Drugoga svjetskog rata u
Sloveniji bili zarobljeni domobrani, ali i tzv. "kulturbundovci",
ustaše, četnici, pripadnici SS-a, te civili.
Slovenski se domobrani nisu htjeli predati jugoslavenskim
partizanima, nego su se probili u Korušku i tamo se predali
saveznicima, koji su ih, razoružane, vratili natrag u Sloveniju.
Glavni logori, utvrdilo je povjerenstvo, bili su u Teharju i
Šentvidu. Zarobljenike su svrstavali u tri skupine - maloljetnici su
uglavnom pušteni kućama, a drugi su, uz manje iznimke, surovo i bez
osude pogubljeni. Kao najmasovnije grobnice navode se kraške jame u
blizini Mecesnove gorice i Kočevskom Rogu, u protutenkovskim rovovima
kod Brežica, Brezarjeva i Podutika, te u rudnicima Laško i Zagorje. U
razvrstavanju i pogubljenjima sudjelovale su postrojbe OZNA-e i
KNOJ-a, ali i jugoslavenske armije.
S velikom vjerojatnošću moguće je govoriti, napisao je Potrč, da su
postrojbe KNOJ-a čuvale logore, organizirale stratišta i prijevoz
logoraša, provodile pogubljenja i prikrivale masovne grobnice. Većina
svjedoka koja je nastupila pred povjerenstvom potvrdila je da postoji
velika vjerojatnost da je za pogubljenja znao i o tomu donio odluku
načelnik slovenske OZNA-e Ivan Maček - Matija.
Povjerenstvo je, smatra Potrč, utvrdilo da tadašnja slovenska
republička vlada i republičko ministarstvo unutarnjih poslova nisu
imali nadležnost nad zarobljenim domobranima. OZNA i KNOJ bili su
izravno podređeni generalštabu JNA.
Slovenski povjesničari misle da je Maček naredbu za pogubljenje
domobrana i ostalih dobio na sastanku s Titom u travnju ili svibnju
1945.
Slovensko istražno povjerenstvo priprema se za raspravu o Potrčovu
izvješću prije nogo što o svojim nalazima izvijesti slovenski
parlament.
(Hina) ld fp
161500 MET jul 96