PREDSJEDNIČKO VIJEĆE: UVODNO IZLAGANJE PREDSJEDNIKA TUĐMANA (II)

ZAGREB, 25. svibnja (Hina) - Predsjednik Tuđman u nastavku je napomenuo da su "svi bitni međunarodni čimbenici bili podjednako odlučni protiv svih naših odluka, od odluke da idemo oslobađati Maslenicu, da bismo uspostavili veze između sjeverne i južne Hrvatske s Dalmacijom, protiv otkaza UNPROFOR-u, protiv 'Bljeska', protiv 'Oluje', a razumije se i protiv našeg 'Ljeta' i 'Maestrala' u Bosni. Uvijek s istovjetnim objašnjenjem - ti vaši koraci znače proširenja rata, neizbježno će se uvući i Jugoslaviju i Rusiju u rat, to je, prema tome, izazivanje i svjetskog konflikta, sprečavanje mirovnih napora i Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država", naglasio je dr. Tuđman dodajući da su "u tom smislu za svaki od tih slučajeva, i između njih, prijetili i sankcijama, ali isto tako i prijateljskim upozorenjima, pa, znate - mi vodimo računa i o vama, vi niste kadri oružjem osloboditi okupirana područja". Predsjedik je dodao kako su mu i nakon 'Bljeska' govorili "ne možete ovladati Kninom". 'Bljesak' je bio početkom svibnja, a kad sam 31. srpnja izdao naredbu da idemo prema planu i pripremljenim planovima u 'Oluju', drugi dan, tj. prvog kolovoza su mi predane, i u usmenom i u pismenom obliku, slične preporuke, odnosno demarš, uz opet ista obrazloženja o kojima sam govorio, kako će to biti proširenje rata itd.. "A mi smo 5. kolovoza bili u Kninu. Svojim ratnim pobjedama promijenili smo strateške odnose u ovom dijelu Europe", naglasio je predsjednik Tuđman. "Kao regionalna sila, Hrvatska je postigla partnerske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, omogućila njezinu vodeću ulogu u okončanju rata, omogućila Dayton. Prema tome, postigli smo najveći mogući uspjeh, prijateljstvo s glavnom svjetskom velesilom", istaknuo je dr. Tuđman dodajući da je to izazvalo i kivnost onih u Europi koji su zakazali i u tim slučajevima, ali i onih u Americi, koji se ne mogu pomiriti sa samostalnom Hrvatskom. "Stalno je sporno pitanje hrvatske politike u Bosni i Hercegovini i na unutarnjoj političkoj sceni, i na međunarodnoj, nerazumijevanje, s jedne strane, a u međunarodnoj politici pokušaj da se Hrvatska poistovjeti sa Srbijom, proglasi agresorom i da joj se nametnu i sankcije. U tim i takvim okolnostima, cilj hrvatske politike bio je osigurati opstojnost hrvatstva u Bosni i Hercegovini i strateške interese hrvatske države, s obzirom na njen geopolitički oblik i položaj: Spriječiti srpski imperijalistički plan, koji je bio da, ako ne čitavu Hrvatsku, a ono hrvatska područja, od Zrmanje, od Srbije na tri mora, uključe u Srbiju, ili pak, kao minimum da u Srbiju uključe sva hrvatska područja istočno od Neretve. Zbog toga i onaj napad, koji ih je ipak raskrinkao pred svijetom, na Dubrovnik. A, isto tako, znači cilj hrvatske politike bio je osigurati suradnju i savez s Muslimanima, i to u vrijeme kad je muslimansko vodstvo bilo nespremno za otpor agresiji jugoslavenske armije i Srbije, kad su štoviše gajili iluzije u to da jugoslavenska armija može biti i zaštita Muslimana od velikosrpskih pretenzija. Uostalom, i ovih dana su nas podsjetili na televiziji kako je i sam g. Izetbegović pozivao da Hercegovci u Širokom Brijegu propuste jugoslavensku armiju u njezinom pohodu prema Splitu, prema Hrvatskoj". "Prema tome", istaknuo je dr. Tuđman, "naša politika u tim i takvim okolnostima nije bila jednostavna, bila je veoma zamršena, ali se pokazala itekako svrhovitom i djelotvornom. Političkom i vojnom uspostavom Hrvatske Republike Herceg-Bosne osigurali smo ono što sam rekao, strateške interese hrvatstva i hrvatske države, i samo na taj način doveli do Washingtonskih sporazuma". "A, zašto je onda došlo do muslimansko-hrvatskog sukoba? Ne zbog toga što je bilo ekstremista i na našoj hrvatskoj strani i muslimanskih, bilo ih je, da, ali nisu to bili bitni razlozi. Bitni razlozi su bili u tome što je u vrijeme kad se, u okviru Europske konferencije razvijao plan da bi bosansku krizu trebalo riješiti stvaranjem unije od triju republika, što je u muslimanskom vodstvu došlo do prosudbe da moraju pod svaku cijenu osigurati prilaz moru, jer u strategiji svih islamskih država, pa i naših, u dijelu vodstva naših Muslimana, bilo je to, ako znači nemaju izravnu vezu na neku islamsku državu, treba tu vezu osigurati morem. Prema tome, osvojiti Mostar i proširiti također, pa čak je bilo i pregovora sa Srbima, znači, da se ovlada tim područjem istočno od Neretve", rekao je dr. Tuđman. "Washingtonskim sporazumom, osigurali smo ono čemu smo težili, znači da se sa Muslimanima, zapravo ostvari suradnja, zbog toga što su bili pred svijetom žrtve, zbog toga što je Zapad vodio računa o islamskom svijetu, o islamskim državama, zbog toga što, znači, osiguravamo te svoje strateške interese. Taj Washingtonski sporazum o Federaciji, o stvaranju hrvatsko-muslimanske federacije, koja po Washingtonskom sporazumu treba biti konfederalnim vezama povezana s Hrvatskom, taj Washingtonski sporazum u biti je značio takvo rješenje koje tu Federaciju veže uz Hrvatsku, do mjere potpuno novih promijenjenih međunarodnih odnosa na tom dijelu", kazao je predsjednik Tuđman dodajući da je "prema tome, smisao Federacije bio taj da osiguramo svoje strateške interese, ali ne samo hrvatske, nego i Zapada. Jer, Zapad je vodio takvu politiku kakvu je vodio, i prema nama i prema Srbiji, dopuštajući i srpsku agresiju koja je poprimila takve užasne razmjere, genocidne kakve ima, jer nije htio dopustiti stvaranje posebne muslimanske države usred Europe". "Ali", napomenuo je, "taj Zapad isto tako nije htio i sukob sa islamskim svijetom zbog Bosne, pa je nama preporučio takav jedan savez, suradnju preko Federacije sa bosanskim Muslimanima, da se znači, osigura i to da ne dođe do posebne muslimanske države koja bi mogla postati oslonac ekstremnim fundamentalističkim strujama u islamskom svijetu, nego bi preko Hrvatske bila vezana za zapadnu civilizaciju". "U svezi s tim", napomenuo je dr. Tuđman, "mi smo se na hrvatskoj političkoj sceni sučeljavali sa nerazumijevanjem od prvih dana pa do danas, ne znam koliko je to došlo u medijima, ali primio sam pisma kako mogu govoriti o tome da se Zagreb poveže sa Dubrovnikom i Splitom preko Bosne, a zašto ne izravno preko Like itd. Ljudi ne shvaćaju koliko je strateški važno takvo jedno rješenje i za Hrvatsku i za Zapad. Prema tome, činjenica govori da smo iz te veoma zamršene krize u Bosni i Hercegovini, provodeći takvu politiku kakvu smo provodili, u najvećoj mogućoj mjeri osigurali hrvatske interese i time čak pridobili i jedan dio zapadnih čimbenika od Europe do Amerike koji inače nisu bili skloni hrvatskoj politici. Federacija je prema tome, najviše moguće što smo mogli postići u toj i takvoj bosanskoj krizi, u tom i takvom svijetu kakav jeste, ali ona predstavlja i veliki izazov za hrvatsku politiku", kazao je dr. Tuđman ukazujući da "oživotvorenje Federacije i povezivanje Federacije sa Hrvatskom možemo ostvariti samo onda ako sve sastavnice hrvatskog, ne samo političkog života nego gospodarskog, kulturnog i znanstvenog, budu uključene u te napore". Napomenuo je da je "daljnje sporno pitanje politika prema Srbima i Jugoslaviji. Naša politika prema srpskom pučanstvu u Hrvatskoj od Raškovića do Podunavlja bila je i jest, ne dati nikakve osnove onim nedobronamjernim ili pak neupućenim koji nam stalno nameću hipoteku da smo nastavak, da smo uskrsnuće NDH u svemu, pa i u svojoj politici prema Srbima". "Prema tome", kazao je dr. Tuđman, "od svojih ustavno-pravnih osnova koje smo položili, od mojih razgovora sa Raškovićem kada sam mu kazao - vi Srbi u Hrvatskoj ne priznajete srpske komuniste u Hrvatskoj za svoje predstavnike, ali izvolite vi srpski, građanski nacionalisti, predložiti kakve zahtjeve postavljate i mi smo spremni da vam ih u okviru općih načela rješavanja problema etničkih zajednica, nacionalnih manjina u Europi i svijetu osiguramo. Znate kako je to završilo. I danas, dame i gospodo, mi smo suočeni da nam se isto to ponavlja. Kao što rekoh, taj srpski ustanak i ta krajina bio je put konfederalizacije Hrvatske, uz plan Z-4, uz krajinu kao posebnu republiku, uz ideje o transgraničnoj Istri i danas uz raspirivanje i održavanje krize u Zagrebu, trebalo je znači, destabilizirati Hrvatsku i prisiliti je na popuštanje, na prihvaćanje Z-4, prema tome i na Jugoslaviju, a danas znači i konkretno na vraćanje u balkanske okvire", istaknuo je predsjednik Tuđman. "Prihvatili smo mirnu reintegraciju Podunavlja", naglasio je dr. Tuđman, "upravo zbog toga da bismo dokazali svijetu da jesmo za demokratska rješenja, da ne želimo da svi Srbi odu iz Hrvatske, da jesmo za normalizaciju odnosa sa svim državama koje nastaju na tlu bivše Jugoslavije, tako i sa Srbijom i Jugoslavijom, ali nećemo ni pod koju cijenu prihvatiti kao što se javlja, ne samo iz srpskih krugova, nego i nekih međunarodnih, da bi hrvatskom Podunavlju, znači, Baranji, istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu, trebali dati neku autonomiju, da bismo trebali prihvatiti neki, makar i razblaženi Z-4. A koliko je taj Z-4 žilavo ukotvljen u ideje i glave nekih čimbenika, vjerovali ili ne i nakon 'Oluje', nakon svega što je bilo, bilo je onih iz stranog svijeta koji su mi predlagali, da idu po Babića u Beograd, pa da bi on pristao na Z-4". "Prema tome, toliko o tom problemu sa Srbima, ali usput i o Prevlaci". Govoreći o tome kako je nastao problem Prevlake predsjednik je naglasio da su u ono vrijeme Europa, a dijelom i Amerika prihvatile, da bi onda odustali od toga, ideju da se bosanska kriza riješi kao unija triju republika, što je jasno samo po sebi značilo da će se te tri republike okrenuti svaka na svoju stranu. U ono vrijeme su i međunarodni čimbenici, koji su bili konzultirani i prisutni u tim pregovorima, kazali da sve te tri bosanske republike imaju pravo izlaza na more, jer sada Bosna i Hercegovina ima izlaz na more u Neumu, prema tome, ima to i muslimanska, srpska i hrvatska. Prema tome, u to vrijeme, kad je bilo riječi o tome da se srpskoj republici mora dati izlaz na more, kazali smo da je jasno da nećemo dopustiti da se hrvatski teritorij, pored ovoga u Neumu, još cijepa na nekom drugom hrvatskom području. Pa prema tome, da bismo mogli prihvatiti taj prijedlog koji je došao, da nam oni daju iz srpske republike teritorij u zaleđu Dubrovnika, radi sigurnosti Dubrovnika, a da mi njima damo izlaz na more na vrhu Prevlake, znači što ne bi cijepalo Hrvatsku", kazao je predsjednik Tuđman. "Međutim, kad je taj plan o uniji tri republike pao, više o tome razgovora nije bilo, ali ga potiče Beograd, pa uz podršku i nekih međunarodnih čimbenika, zato da bi nas opet ucjenjivao i da bi nas opet prisiljavao na prihvaćanje tih i takvih nekakvih jugousmjerenja i balkanskih regionalnih integracija", kazao je hrvatski predsjednik. (Hina-nastavlja se) sšh/msj ds 251542 MET may 96