PREDSJEDNIČKO VIJEĆE: UVODNO IZLAGANJE PREDSJEDNIKA TUĐMANA (I)

ZAGREB, 25. svibnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman na početku uvodnog izlaganja na sjednici Predsjedničkog vijeća posvećenoj temi Međunarodni položaj Hrvatske, kazao je da je ta tema na "dnevnom redu zbog toga, što i u domaćoj i svjetskoj javnosti ima nerazumijevanja i jednostranog tumačenja oko odlučivanja primanja Hrvatske u Vijeće Europe", istaknuvši da smo "također suočeni i sa namjerama da se Hrvatska uključi u balkanski integracijski okvir". #L# "Da bi se to pitanje od životne važnosti za budućnost hrvatske države u potpunosti moglo shvatiti, smatram da je potrebno da se razumiju okolnosti uspostave samostalne hrvatske države, vođenja domovinskog rata, hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, hrvatske politike prema srpskom pučanstvu u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, odnos Hrvatske prema Europskoj uniji i Sjedinjenim Američkim Državama, kazao je dr. Tuđman. Osim toga, dodao je, "posebno valja razmotriti i u tom sklopu ocijeniti i pokušaj međunarodnih čimbenika da utječu na unutarnja politička zbivanja u Hrvatskoj, na načine nezabilježene u međunarodnim odnosima. Mislim da bez uočavanja bitnih momenata o svemu ovome nije moguće zauzeti pravilna stanovništva i u ovim pitanjima, s kojima smo danas suočeni, o integraciji Hrvatske u evropske, odnosno, kako nam žele balkanske okvire". "Kad je riječ o okolnostima uspostave hrvatske države" dr. Tuđman je napomenuo da se "treba podsjetiti da je Jugoslavija bila važan čimbenik međunarodnog poretka za čije održanje su podjednako bili svi međunarodni čimbenici i Europska unija i u toj Europskoj uniji podjednako i Francuska i Njemačka i Velika Britanija i Italija, i isto tako ne manje Sjedinjene Američke Države i Rusija". Pritom je istaknuo da je za njih svaka Jugoslavija bila prihvatljiva, podsjetivši da je i Čerčil u II. svjetskom ratu a s njime i Zapad, prihvatio Tita kao komunistu zbog toga što je obnavljao Jugoslaviju, i što je to bio jedini mogući način obnove Jugoslavije. "U jugoslavenskoj krizi došlo je do suglasnosti i zapadnih čimbenika i Beograda, da Slovenija može otići iz Jugoslavije, a Hrvatska ne. Za ustupak zapravo tražilo se da Hrvatska ostane u Jugoslaviji, odnosno da svi Srbi imaju pravo živjeti u jednoj državi. U tom i takvom sklopu za raspad Jugoslavije nije bila kriva Srbija i srpska politika niti Milošević sa svojim napadajima na Titov federalizam nego je glavni krivac bila Hrvatska", naglasio je dr. Tuđman. "Srpski ustanak, poticanje, organiziranje, naoružavanje srpskog ustanka nije bilo zbog toga što je samostalna demokratska Hrvatska bila nastavak Pavelićeve NDH, nego zbog toga što su, od Beograda do zapadnih čimbenika, bili podjednako protiv svake samostalne hrvatske države", rekao je dr. Tuđman i nastavio: "Nepovoljnost unutarnjih okolnosti u uspostavi hrvatske države bila je to veća što je na čelu jugoslavenske federacije u završnim danima bio Hrvat Ante Marković koji je uz potporu Zapada htio očuvati demokratsku Jugoslaviju. Nasuprot tome i na čelu čak jugoslavenske armije bio je također za njih Hrvat, iako je on svega polu Hrvat, pa je to značilo onda za zapadne krugove - šta hoćete vi Hrvati. Imate maltene vlast u Jugoslaviji. A Kadijević sa jugoslavenskom armijom bio je za održavanje titoističke federacije, centralizirane da se ne bi dopustili separatistički elementi u pojedinim narodima. Kod toga, razumije se, ostale republike bile su za jednu modificiranu federaciju ili konfederaciju. Slovenija je manje-više bila za izlazak, jer je u tome od samoga početka imala već prešutne, ako ne otvorene suglasnosti, dok su Makedonija i Bosna i Hercegovina bile za to, kako je to meni čak gospodin Izetbegović u jednoj raspravi direktno rekao - pa kada Slovenci hoće da idu, a Srbi im dopuštaju neka idu, imajte vi Hrvati malo više konfederalnih prava, a Bosna i Hercegovina da se veže više za Srbiju. Jasno, Crna Gora je vodila politku u sjeni Srbije, Makedonija je bila bliska bosanskim pogledima. U tim i takvim okolnostima ratni pohod na Sloveniju koji je isforsirao Marković uz odobrenje zapadnih krugova, onih koji su bili za održanje čitave Jugoslavije, ali ti nisu prevladavali jer su se složili kao što rekoh da Slovenija može da ide, prema tome, taj ratni pohod na Sloveniju je zapravo bio zamka za Hrvatsku. Čak je bilo i u hrvatskim redovima, mojim bližim, prijedloga da se Hrvatska uplete u taj rat, da pruži tobože pomoć Sloveniji, a jasno je da je taj ratni pohod bio obustavljen zbog toga što se Srbija složila, a i jugoslavenska armija većim dijelom da Slovenija može otići. Prema tome, da se Hrvatska tada uključila u rat bila bi to zamka da se sa svom oružanom silom jugoslavenska armija sruči na Hrvatsku i da to Zapad objeručke dočeka da skrši taj hrvatski separatizam", kazao je dr. Tuđman. "Organizacija srpskog ustanka u Hrvatskoj, okupacija i stvaranje krajine bili su znači s ciljem prisiljavanja Hrvatske da ostane u Jugoslaviji ili pak osvajanjem hrvatskih teritorija za veliku Srbiju, tako da ta osakaćena Hrvatska ne bi bila sposobna za život. Kako od početka 90-te, tako i u ljetu 91. svijet je prešutno, ako ne i sasvim otvoreno, a ono sigurno prešutno, odobravao politiku Beograda i jugoslavenske armije, a u jesen 91. očekivao i želio poraz i nestanak samostalne hrvatske države. U vrijeme početka opće ofenzive na Hrvatsku Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u rujnu 1991. donosi rezoluciju o embargu na oružje za jugoslavenske zemlje. A što je to značilo? To je značilo ostaviti otvorene ruke jugoslavenskoj armiji, koja je bila četvrta oružana sila u Europi, a Hrvatska goloruka. Prema tome, jasno, trebalo je stvoriti uvjete za pobjedu te i takve politike, za poraz Hrvatske. U dane opće ofenzive jugoslavenske armije i rasplamsavanja srpskih pobunjeničkih snaga u Hrvatskoj, dana uništavanja Vukovara i napada na Dubrovnik, bombardiranje Banskih dvora, 7. listopada 1991., bilo je s ciljem obezglaviti Hrvatsku. Tada su glavni generalni konzuli, diplomatskih predstavništva još nismo imali, toga dana napustili Zagreb. Prema tome bili su i te kako u tijeku događaja. Tri dana prije tog bombardiranja Banskih dvora u Beču je glavni američki čovjek za ovaj dio Europe jednom od mojih suradnika izjavio, s Hrvatskom će biti gotovo do Božića, a tko zna šta će s njome biti za 15 godina. Pokupite svoju djecu, sklanjajte se na Zapad. Kad se vratio nisam imao vremena saslušati ga, detalje mi je ispričao sada pred kojih mjesec dana. Rekao je da nam perspektive nisu dobre, kaže da sam ja odmahnuo rukom i otišao na posao. Par dana nakon tog razgovora mog suradnika sa tim djelatnikom u Beču odgovorni diplomate, mislim da je ovdje prisutan Branko Salaj pa će moći o tome i sam reći, govorili su mu, znači sredinom listopada 91., kako će Hrvatska biti pregažena u roku od 14 dana. No, na iznenađenje, razočarenje i čuđenje svijeta Hrvatska se održala, pa je zbog toga došlo i do formalnog priznanja, ali razumije se težak je bio put do stvarnog priznanja, a evo suočeni smo i nakon svega sa sadašnjim stanjem o kome sam govorio, gdje se hoće opet utjecati na sudbinu Hrvatske", upozorio je predsjednik Tuđman. "Za sve vrijeme domovinskog rata bili smo suočeni sa pokušajima sputavanja i onemogućavanja vlastitih koraka i samostalne politike za opstojnost hrvatske države. Ni od koga izravne pomoći, niti u stvaranju vojske, niti u donošenju odluka. Najviše što smo dobili bio je plan Z-4, kojeg, očito, gospoda koji su ga predočili u Hrvatskoj, Galbraith i Ahrens, nisu pravili samo u svoje ime, bez obzira što su mu dali i osobni pečat", rekao je hrvatski predsjednik. (Hina-nastavlja se) sšh ds 251414 MET may 96